John Carpenter

Piše: Sven Mikulec

I do feel a great darkness about humanity. But — simultaneously and contradictorily — I also feel that life can be pretty fabulous. I should also express some of that in my work; I don’t want to limit myself as a filmmaker. I want to be true to the parameters of all films. They should create a mood and tingle you emotionally. That is what I’m after. I want the audience to experience some feeling. I want them to know they’re alive.

John_Carpenter

Od svih ljudi koji su mi pali na pamet a da sam pomislio: hej, pa ta osoba bi mogla odvojiti petnaest minuta za svoje fanove u dalekoj Hrvatskoj, John Carpenter, moram priznati, nije bio jedan od njih. 63-godišnji redatelj slavne prošlosti, u kojoj stoje takvi legendarni naslovi poput Noći vještica, Stvora, Magle ili Napada na policijsku postaju 13, i nešto osporavanije sadašnjosti, na moje je iznenađenje, čini se, ipak našao nešto vrijedno svoje pažnje u pismu koje sam mu poslao. Kad sam, gotovo dva tjedna nakon slanja upita, u sitne sate lijeno pregledavao inbox, čisto da što više odgodim odlazak u krpe, među nekoliko ‘you just made 30 dollars’ mailova uočio sam i jedan nešto drukčiji naslov. Netko iz Storm King Productionsa, čini se, imao mi je nešto za reći. I prije nego sam uspio povezati dva i dva, i shvatiti što se uopće događa, u raspored gospodina Carpentera već je bio zapisan jedan kratki intervju s ‘tamo nekim FAK-om iz Hrvatske’.

Provjerih produkcijsku kuću, istražih malo i broj koji sam dobio… Čak sam nazvao i nekog jadnog tipa u L.A.-ju, tek toliko da provjerim koliko je čisti zvuk kad pričate s nekim iz Hollywooda i, na kraju krajeva, uspijevam li uopće snimiti razgovore Skypeom.

Dobar dan, jesam li dobio obitelj Peterson?

Ha?

Jesam li dobio kuću obitelji Peterson?

Kakav Peterson?

Jeste li vi gospodin Peterson?

Jel’ vi dostavljate nešto?

Ok, krivi broj, hvala…

I sve je bilo spremno. Ako ima boga, tehnologija me neće izdati. Obrativši se cijenjenim kolegama, zasukali smo rukave i zajedno pripremili nekoliko pitanja, kako četvrt sata s veličinom poput Carpentera ne bi prošlo u tinejdžerskim uzdasima „vi ste zakon“ ili „ne mogu vjerovat’ da pričam s Johnom Carpenterom“. Kad je konačno stigao taj utorak, a kazaljke na starom satu pokazale na 8:40 (a bilo je 23h, sat je sjeban), sjeo sam za stol, malo se nakašljao, a s druge strane me dočekao srdačan pozdrav jedne legende. Kako je išao razgovor? Koliko sam nervozan bio? Koliko puta je on iskašljao svoja cigaretama načeta pluća? Neke stvari vrlo ću rado zadržati za sebe. Sve ono najbitnije, međutim, pročitajte u sljedećim retcima…

In France, I`m an auteur; in Germany, a filmmaker; in Britain, a genre film director; and, in the USA, a bum.

Dark Star snimili ste za 60 tisuća dolara, Napad za 100, a Noć vještica za 320. Imajući na umu projekte koje ste radili, s obzirom na to da su vaši filmovi, i u vizualnom i u narativnom smislu, ispadali bolji nego što je bilo očekivano zbog njihova budžeta, biste li se složili da financijska ograničenja povećavaju redateljevu inspiraciju i duh?

dark_star

Odgovor na to pitanje jest – ovisi kakvu vrstu priče želiš ispričati. Ako su tvoje ambicije u filmskom pripovijedanju dovoljno male, ako je film pod kontrolom, ograničen, ako ne zahtijeva ogromnu paletu efekata ili akcije, onda se to može uspješno izvesti. Ali ako pokušaš napraviti  film koji vidljivo teži nekakvoj veličini, i to pokušaš izvesti na što jeftiniji način, onda možeš završiti u problemima. To je vrlo, vrlo teško napraviti. Po meni, to je razlog zbog kojeg Dark Star pomalo pati, jer smo imali tako malo novaca. Da bi mogao snimiti takav film kak’ spada, iza sebe moraš imati pošteni budžet. Mi nismo imali ništa.

Ako za primjer uzmemo Noć vještica, u vrijeme snimanja to je bio praktički jedan takav mali, nezavisni film, kako vi kažete, ‘pod kontrolom’, s malim ambicijama. Međutim, kasnije je postao ogroman hit i prototip modernog slashera. Ovako iskreno, je li vam bilo na kraju pameti u to vrijeme da bi takav, recimo to tako, mali film mogao imati tako svijetlu budućnost?

Ne. Nisam imao pojma. To je jednostavno bio samo jedan film za kojeg su me unajmili da snimim, i nije mi proletjelo kroz glavu da će napraviti to što je napravio. Oduševljen sam što jest, naravno, ali sve nas je iznenadio. Nitko to nije mogao očekivati.

Iako ste snimili jednak broj filmova drugih žanrova, i dalje vas često etiketiraju kao redatelja horror filmova. Smetaju li vas takva generaliziranja?

Ne, ni malo. Ja sam samo uzbuđen što imam priliku biti ovdje (smije se). Oduševljen sam svojom karijerom, tako da nemam nikakvih problema, ali ni najmanjih, da me se naziva redateljem hororaca ili kako god me već žele nazivati. Meni paše.

I don’t want to be in the mainstream. I don’t want to be a part of the demographics. I want to be an individual. I wear each of my films as a badge of pride. That’s why I cherish all my bad reviews. If the critics start liking my movies, then I’m in deep trouble.

Kad biste danas razgovarali s filmskim fanovima diljem svijeta i pitali ih što imaju protiv modernog Hollywooda, ne bi me previše iznenadilo da više od jedne osobe spomene remakeove. Teško je ne primijetiti da je publika bombardirana njima praktički svakog ljeta.

John-Carpenter
Pa, kao što znate, dosad ste u karijeri snimili dva remakea, a u posljednjem su desetljeću vaši filmovi bili ‘žrtve’ te prakse. Kako se osjećate zbog činjenice da ste postali uzor drugim redateljima?

Za početak, mislim da je prilično opasno mene uzeti za uzora (smije se). To može napraviti samo netko vrlo neodgovoran. A cijela ta priča oko remakeova jednostavno se vrti oko novca. Ako već želite kriviti nekoga za remakeove, okrivite publiku koja ih i dalje ide gledati u kino. Publika se ne žali. Žale se mnogi ljudi koji vole filmove i vole originalnost, ali publika i dalje ide u kina. I dokle god to rade, dokle god daju novac, remakeovi će se i dalje snimati.

Mislite li da je ta zamjena poštena? S jedne strane, studiji zgrću lovu, a s druge imamo masu nezadovoljnih fanova.

Ja objašnjavam perspektivu producenata i studija koji rade te filmove, ne govorim u svoje ime. Ono što želim reći je – nije ih briga. Dok god zarađuju novce, nije ih briga ni najmanje sviđaju li se filmovi fanovima ili ne. Oni mogu jednostavno uprijeti prstom u box office i reći ‘eto, u krivu ste’. To je bitka koju jednostavno ne možete dobiti. Remakeovi su se oduvijek snimali u Hollywoodu, baš oduvijek. Zvijezda je rođena, Malteški sokol… Nije to ništa novo. Hollywood to stalno radi – ako vide nešto dobro, žele to ponovno snimiti. To je jednostavno sama bit Hollywooda.

Ali ne mislite li da se u posljednje vrijeme malo pretjeruje s time? Da se iza ogromne količine obrada skriva nedostatak kreativnosti?

Griggs-Thing

Pa ja… (smijeh) Da, prepostavljam da je to točno, ne mogu se ne složiti s time. Ali radi se o tome da morate prepoznati jednu istinu u vezi modernog stvaranja filmova, kao i njihove distribucije. Toliko je puno načina da čovjek dođe do zabave – može otići online, gledati filmove on demand, kupiti DVD… Tako da, studijima ne preostaje ništa drugo nego da se natječu s tim ostalim oblicima zabave. I koji je najlakši način da to uspiju? Pa, jedan od lakših načina da se probiju iz tog meteža je da kod gledatelja podignu razinu osvještenosti o određenom filmu. Oni postaju svjesni njegova postojanja i žele ga ići pogledati. Ako se radi o remakeu, već su čuli za taj film, ostao im je u lijepom sjećanju – ovo bi moglo biti zabavno, ajmo vidjeti što će od toga napraviti. Ponavljam, radi se o novcu. Spominješ riječi poput ‘kreativnosti’. Zaboli njih neka stvar za to. Nije ih briga. Stalo im je do zarade. Ne radi se o filmskoj umjetnosti, nego filmskom biznisu.

Što se mog stava tiče, mogu jedino reći  ono što bih ja napravio. Da slučajno vidim nešto što mislim da bih mogao promijeniti na neki originalni način, kad bih mislio da mogu napraviti nešto što će, barem po mom mišljenju, biti bolje od originala, svakako bih to razmotrio. Ali ne mislim da ljudi koji snimaju te filmove  tako razmišljaju ovih dana. Snimiti remake u današnje vrijeme odluka je donesena više iz komercijalnih, a manje umjetničkih pobuda.

Takav je jednostavno filmski biznis. Možete ga mrziti, možete ga voljeti. Tu i tamo snimi se odličan film, i to je divota kad se dogodi. Ali ne događa se baš često. Sve je to samo dio igre.

I don’t deny that commercial success means a lot to me, the best reviews you can get are at the box office.

Gotovo svi vaši filmovi imaju onaj jedan lik s čvrstim, odlučnim stavom, različit od svoje okoline, počevši od Napoleona Wilsona i Laurie Strode, sve do Jacka Crowea ili čak Melanie Ballard iz Duhova Marsa. Ti likovi – čvrsti, odlučni i ni približno bespomoćni koliko bismo mogli očekivati u žanru poput ovoga – jeste li ih stvorili takvima da biste izbjegli klišeje ili…?

Rekao bih prije da sam jednostavno slab na taj tip likova. Nesavršeni junaci oduvijek su mi bili zanimljivi, valjda zato što sam i sam nesavršeno ljudsko biće.

SVOD-DI-Ghosts-of-Mars

Radili ste s nekoliko vrlo poznatih glumaca u više navrata, kao što su Jamie Lee Curtis, pokojni Donald Pleasence i Sam Neill, ali vaša najslavnija suradnja je, naravno, ona s Kurtom Russellom. Jasno mi je da ovo vjerojatno nije prvi put da čujete to pitanje, ali ima li ikakve šanse da vas dvojica ponovno surađujete?

Nikad ne reci nikad u ovome poslu. Da, uvijek postoji šansa. Ako trenutak bude povoljan, i netko poželi skupiti novac i snimiti film, mi smo uvijek zainteresirani. Ali da nešto planiramo u skoroj budućnosti, ne, to nije slučaj.

Skladali ste glazbu za gotovo sve svoje filmove i većina naslovnih tema, posebice ona iz Noći vještica, postale su svjetski prepoznatljive melodije. Možete li nam otkriti tko je imao najveći utjecaj na Johna Carpentera, skladatelja?

Moj otac bio je glazbenik, i ja sam odrastao u kući gdje se glazba svirala čitavo vrijeme. On me prisilio da sviram i rekao mi je da je moj posao na ovome svijetu da stvaram. Tako da, možemo reći da on stoji iza mog glazbenog izričaja, kao što, uostalom, stoji i iza onog književnog i filmskog.

Drago mi je da ste spomenuli književnost, što volite čitati?

Volio sam znanstvenu fantastiku dok sam bio klinac, obožavao sam je čitati. Ali sad, kako sam stariji, čitam dosta ozbiljniju znanost i u tome stvarno jako uživam.

U vrijeme svoje premijere, Stvor je primljen prilično mlako, baš kao i Blade Runner, ali kroz nekoliko sljedećih godina stvari su se promijenile i oba su filma postala vrlo cijenjena i kultna. Po vašem mišljenju, što se promijenilo u tih nekoliko godina?

Kada kažeš ‘mlako’, mislim da ne opisuješ njihovu reakciju baš precizno. Stvora su mrzili. Mrzili. Posebno fanovi. Smatrali su da sam silovao Bogorodicu, da sam oskvrnuo nešto sveto. Možda su me čak čekali u zasjedama da me zaskoče, tko bi znao. Ono što ja mislim da se dogodilo jest da, kako je vrijeme polako odmicalo, ljudi su gledali filmove doma na kasetama i Stvor je baš tamo dobio svoju reputaciju i počeo biti cijenjen, što je bilo vrlo lijepo za vidjeti. Vrlo sam sretan zbog toga.

I’m pretty happy with who I am. I like myself and what I’m doing. I don’t need to be the world’s greatest director or the most famous — or the richest. I don’t need to make a whole lot of great films. I can do my job and I can do it pretty well. This is the realization I’ve come to, later in life. It’s called growing up.

Jedna od najslavnijih scena iz They Live petominutna je scena tučnjave Keitha Davida i Roddyja Pipera. Jednostavno moram pitati, jeste li tu scenu baš takvom zamislili ili je ispala bolja od očekivanog, pa je ostala nedirnuta?

they_live

Otpočetka smo planirali napraviti epsku tučnjavu. Vježbali smo je dan za danom, čitavih mjesec i pol…

Znači, koreografija, ne improvizacija?

O, da! Kad bi samo znao… Vrlo opširna koreografija. Roddy se znao tući, a Jeffu Imadi, stunt koordinatoru, dobro je išlo pripremanje scena, tako da smo na kraju dobili neke odlične stvari u tih pet minuta.

Možemo li možda očekivati neko director’s cut izdanje nekog od vaših starijih filmova?

Nikad se ne zna, ali ne ovisi baš o meni. Sve je u rukama studija koji su napravili te filmove. Bože, kad bi barem sve što sam ikad snimio bilo u mom vlasništvu… To bi bilo super, ali nažalost nije tako. Napravio bih to i besplatno – ako netko želi postaviti neku drugačiju verziju mojih filmova, sve što im treba jest želja da to i naprave.

Snimili ste i dvije epizode poznate horror serije, Masters of Horror, i vaša Cigarette Burns privukla je puno pozornosti i dobre kritike. Kako ste se osjećali ponovno raditi za televiziju?

Bilo mi je vrlo zabavno, mnogo manje pritiska, mnogo više smijeha. Zaista sam uživao i nema tih riječi kojima mogu dočarati kakvo je to iskustvo bilo.

Nedavno ste snimili svoj novi film, The Ward, koji je jedna gotovo klasična priča o ukletoj kući, duhovima i opsjednutosti. Za moderni horor žanr, koji se vrti oko krvi i nasilja, gotovo je neobično vidjeti jedan takav drugačiji film. Jeste li namjerno izabrali projekt toga tipa za ponovno vraćanje u redateljsku stolicu?

Ward-5

Nisam siguran da sam baš tako razmišljao. Ponudili su mi da ispričam priču, pa sam to i učinio, na najbolji način na koji sam znao. Uvijek postoje nekakva ograničenja – morali smo se nositi s manjkom novca, bilo je tu raznoraznih problema, ali to sada nije važno, koga briga za to uopće. Mogu reći da sam vrlo zadovoljan filmom, mislim da je ispao sasvim dobro.

If I had three wishes, one of them would be “Send me back to the ’40s and the studio system and let me direct movies.” Because I would have been happiest there. I feel I am a little bit out of time. I have much more of a kinship for older-style films, and very few films that are made now interest me at all. I get up and walk out on them.

Ako pogledamo starije horror filmove, od čega je vaša Noć vještica vjerojatno najbolji primjer, oni su se uglavnom oslanjali na polagano stvaranje one prave atmosfere i držanje gledatelja na rubu stolaca bez uključivanja ikakvih ‘gore’ scena, zar ne? Po mišljenju vas, čovjeka kojeg mnogi smatraju jednim od najvećih stvaratelja atmosfere u hororcima, ima li preveliko inzistiranje na ‘goreu’ veze s padom kvalitete i popularnosti modernih hororaca?

halloween1-16

Ali pada li kvaliteta zaista? Ne znam, još uvijek se snimi i poneki dobar hororac. Svidio mi se jedan film, zvao se… Let the Right One In, jesi li ga gledao? Bio mi je upravo fenomenalan. Tako da, smatram da je uvijek bilo tako. Većina horora koji izađu svake godine je grozna. Par njih obično bude dobro, a tu i tamo se zalomi i neki odličan. Istina, neki imaju više ‘gorea’ od drugih, ali ne vidim neku veliku promjenu.

Drugim riječima, u našoj je prirodi da uvijek mislimo da je ranije bilo bolje?

Uvijek, baš uvijek je bilo tako. I ja sam to mislio, dok sam bio klinac.

Kao što smo rekli, dosad ste radili s brojnim priznatim glumcima i glumicama. Ali, postoji li neki glumac koga poštujete i o čijem radu imate visoko mišljenje a da vam je žao što niste nikad radili s njim/njom?

B002M36R1Y_2

Gene Hackman. Briljantan glumac. Što se glumica tiče… Danas vidim puno talenta. Sviđa mi se, primjerice, Mila Kunis, pa Amy Adams…

Često ste govorili kako vas u Americi još uvijek smatraju propalicom. Što mislite, zašto vas više cijene ovdje, u Europi?

Nemam blage veze, možda imam neki više europski senzibilitet. Ali sada se situacija pomalo popravlja i u Americi. Zašto? Pa, kad dosegnete određene godine, ljudi vas počnu žaliti pa se prema vama počnu ponašati ljepše…

Ako se osvrnete na posljednjih četrdesetak godina – za koji svoj film biste rekli da vam je bilo najzabavnije i najugodnije snimati ga?

Morao bih reći… Noć vještica. Makar, bilo mi je zabavno snimajući sve svoje filmove, i još uvijek je tako.

Monsters in movies are us, always us, one way or the other.

Koji biste film nazvali potpuno svojim vlastitim, gdje niste bili prisiljeni išta mijenjati zbog budžeta, cenzure ili želja studija?

Većina njih potpuno je moja, nisam bio baš sklon kompromisima. Moraš se boriti za svoju viziju. Možda ne pobijediš, ali moraš biti spreman barem se boriti za nju. To je igra za mladoga čovjeka…

Zašto to kažete?

To je činjenica. U starijim danima omekšaš. Ubojice su najopasnije dok su mladi, nisu li? Kad kasnije postanu mekši, prestaju biti opasni.

Ako na trenutak zaboravimo na komercijalne uspjehe, ocjene kritičara ili raznorazne top liste, s kojim ste filmom vi najviše zadovoljni?

John-Carpenter-Guest-of-Honor-e1358827277582

Moram ti odgovoriti da sam zadovoljan svim svojim filmovima, sve do zadnjega. Isto tako, rekao bih da sam razočaran svakim filmom koji sam snimio. To je mač s dvije oštrice. Uvijek postoje dvije strane svega u životu…

I za kraj, rekli ste da raditi u Hollywoodu baš i nije mačji kašalj, da je to daleko od bajke u koju vjeruje većina ljudi. Koji bi bio vaš savjet pojedincima koji sanjaju filmašku karijeru i još uvijek idealiziraju profesiju? Što to točno moraš imati u sebi da preživiš u takvim uvjetima?

To je odlično, odlično pitanje! Moraš imati neprirodno jaku želju da pričaš filmske priče, neprirodno jaku želju da postaneš redatelj, da pripovijedaš priče svojim filmovima. I ne smiješ nikada odustati, što god da se dogodi. Ne samo da moraš biti čvrst, moraš biti nadnaravan. I imati sreće. Ne mogu naglasiti dovoljno snažno koliko sreće moraš imati. Puno ljudi koji su sa mnom išli u filmsku školu bili su mnogo talentiraniji od mene, ali nikad nisu dobili svoju šansu, nisu bili te sreće. Ali ako toliko volite snimati, nećete dopustiti da vas išta zaustavi. A ovih dana, zato što živimo u vremenu kada je vrlo jeftina oprema dostupna većini ljudi, možete montirati svoj film i doma na računalu. Možete kupiti vrlo dobru digitalnu kameru i napraviti svoj vlastiti film. Što vas spriječava? Snimite ga! Snimite ga sada, i nemojte stati! I nakon toga snimite još jedan… i nemojte stati. Nastavite pokušavati, nastavite se razvijati, nastavite rasti kao redatelji. Ali nemojte stati. To je moja poruka.

Gospodine Carpenteru, bilo mi je zadovoljstvo popričati s vama.

I meni je drago što smo razgovarali. I nastavite borbu tamo dolje, može? Ne dajte se!

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………..

Da slučajno ne zaboravim, samo bih želio zahvaliti svojim dragim kolegama s FAK-a, od kojih posebno velika zahvala ide Danijelu Špeliću, bez čijih bi savjeta i pomoći oko pitanja ovaj intervju vjerojatno imao sasvim drugačije lice. Jedan veliki pozdrav ide i simpatičnome agentu Seanu, kojem nisam mogao usmeno zahvaliti jer je završio u bolnici zbog ozljede oka. Ne brinite, sad mu je bolje. Samo mu je još uvijek malo mutno.

40 komentara za “John Carpenter

  • maxima says:

    FAK yea! A sad idem čitati.

  • Koraljka Suton says:

    Yay, evo ga :))) I ja sad idem čitat 😀

  • Gjuro says:

    Svaka čast. FAK jede ostale filmske portale za doručak. 😀

  • Danijel says:

    Ako on nije definicija legende onda nitko nije.

  • maxima says:

    Vrlo dobro osmišljen izbor pitanja i očekivano neočekivani odgovori koji su me izdrmali! Zbilja, Sven, više si mi ga ovako približio nego da si, ne znam… postupio ili pristupio nekako drugačije.

    To je, dakle, hrabar, neustrašiv čovjek svjestan ograničenja no i potrebe za osobnim izražajem, za probitkom među ajkulama. A opet, tako normalan i s fantastičnim stavovima …

    Hvala na ovome, kolega, velika hvala! Osobito na zadnjem pitanju, na koje odgovor mnogi budući filmaši trebaju šutnuti u svaku poru, sporu, ćeliju organizma.

    Ma, nemam riječi. Danijele, znam da je tvoj doprinos nemali, čestitke, iskrene, iskrenom fanu.

    A ovaj uvodnik, njegov… srušio me.

  • maxima says:

    gjuro, you are so right! 😉 upornost se isplati kad nešto voliš …

  • Hrvoje Hučić says:

    Čestitao bih kolegi za sjajni intervju. Između svih komercijalnih portala koji se mogu naći na ovim prostorima čuči portal koji uspjeva postići rezultate kojih se nebi posramili i najveći filmski portali.

    Čestitam svim FAKerima ne samo zbog ovog intervjua nego na čitavom poslu koji su napravili do sada!

  • Danijel says:

    Hvala, Maxima, a hvala i Svenu što mi je omogućio da barem indirektno nešto priupitam čovjeka.

  • Bruno Dodig says:

    Bravo! Eto, toliko od mene u kratkim crtama. 😉

  • mel9 says:

    Eto, i Carpenteru se sviđa Let the right one in 😀

    Ovo je zbilja bio sjajan i za nas obične čitaoce i komentatore filmskih foruma, neočekivan posao, dakako vrlo ugodno iznenađujući, velike čestitke ekipi FAK-a!!

    Lijepo je čuti svježa razmišljanja starog majstora!

  • 2shaq says:

    Odličan intervju Sven! Pitanja su jednostavno savršeno pogođena. Čestitam na ovom velikom uspjehu i tebi i cijeloj redakciji FAK-a! Nema vam ravnih! 😀 Carpenter je prava filmska legenda i intervju s njim je jedno od najvećih priznanja kakvo jedan “mali” hrvatski filmski portal može dobiti. Ali imam osjećaj da se neće stati samo na tome… :)

  • Antonio says:

    Svaka čast!

  • Zid says:

    Wow, svaka cast. Na svijetskoj razini hehe :) Intervju je stvarno profesionalno odrađen, bolje ne može!

  • maxima says:

    Kako već rekoh na nekom drugom mjestu, nije baš da su tisuće intervjuirale legendu …

  • Vedrana Vlainić says:

    Vrhunski! Bravo kolega! :)

    A i gospodinu Carpenteru jedan veliki naklon. Ne samo da je prava faca, što se i vidi iz odgovora na ova odlična pitanja koja su Sven i Danijel sastavili, već je to pokazao i samom činjenicom što je bio voljan odvojiti makar i 15 minuta za nekog tamo dečka sa amaterskog filmskog portala neke tamo žnj zemlje. Stvarno, ljudina i pol!

  • Marin says:

    E, ako nakon ovoga ne dobijemo bar tri nova čitatelja… 😀

  • maxima says:

    mnogo je troje, Marine … 😀

    how ’bout 3 000 … haha

  • maxima says:

    Opet poruka u vremenu i prostoru … iz budućnosti …Close your windows. There’s something in the fog…

  • Franjo says:

    Nisam očekivao toliku skromnost od jedne ovakve legende…pitanja su bila bila pun pogodak! Ma cijeli intervju odličan, a sad se bacam na snimanje :) :)

  • Svaka čast, odličan intervju… Nisam to očekivao, priznajem… :) Ali nisam ni iznenađen, samo neka se tako i nastavi. Još jednom, svaka pohvala. :)

  • Matea Rebrović says:

    wow,jednostavno wow. nisam ovako nešto očekivala (mislim,intervju ovog kalibra). čestitke na upornosti i postavljenim pitanjima! odgovori redatelja su odlični i inspirirajući! sve u svemu, ovaj intervju je na razini profića u filmskoj industriji. svaka čast!

  • Izabela says:

    zaista izvrsna pitanja i mnogo mnogo zanimljiv razgovor s vrlo nadahnujućim krajem.samo tako naprijed, bravo dečki, odista uživah:))

  • jashar k says:

    odlicna pitanja i duhoviti odgovori starog majstora, najbolji intervju koji sam procitao ove godine!!!

  • Imbus says:

    koju borbu?

  • Deni Zgonjanin says:

    Ovo sa borbom je dilema, ne znamo je li mislio na borbu za jačanje amaterske scene u Hrvatskoj ili je zabrijao da smo iz Egipta ili neke zemlje koja provodi revoluciju… :)

  • Gjuro says:

    Borbu protiv kapitalizma, korupcije, idiotizma, nacionalizma, homofobije itd. Nije da se nemamo protiv čega boriti.

  • smrdljiva carapa says:

    nastavite borbu tamo dole ? karpetner vam sluti novi rat…ahahah prasce muda bora corba ponovo u splitu

  • Gjuro says:

    Ma kakav rat? Sigurno je mislio da Sven blokira referadu na Filozofskom.

  • Wheeler says:

    Legenda, LEGENDA !!

  • suzana says:

    inače kada se obraćate amerikancima na telefon prvo se Vi morate predstaviti a ne pitati da li ste dobili tu i tu osobu.

  • Anonymous says:

    Odlično odrađeno.

  • unterwein says:

    bravo! Jako mi ga je približio,i osobno sad imam osjećaj kao da sam uživo pričao s njim:)

  • maxima says:

    suz, je l’ se ti šališ ili si ozbiljna s ovim “inače kada se obraćate amerikancima na telefon prvo se Vi morate predstaviti a ne pitati da li ste dobili tu i tu osobu.”

    to je bilo sa svrhom provjere veze, zaboga 😀 – koliko me sjećanje služi, i sa mnom kad netko priča, mora mi se predstaviti ili ću ja spustiti slušalicu ako ne kaže “oprostite, pogrešan broj.” 😀

  • Jelena Djurdjic says:

    highlightsi:

    “Pa, kao što znate, dosad ste u karijeri snimili dva remakea” i kad si mu izmamio osmjeh sa “Ali ne mislite li da se u posljednje vrijeme malo pretjeruje s time?”

    kao i “Koraljka Suton, Max Poe and 165 others like this”

    Je l’ možemo da biramo koga ćeš sledeće intervjuisati?

  • Anonymous says:

    odlično

  • Fraülein says:

    Svaka čast, čestitam! Kakva ljudina! Ugodno me iznenadio ovaj intervju jutros! Pozdrav :)

  • gogica says:

    Fino

  • Nina M. says:

    Hello Sven, baš ti pročitah intervju i moram ti reć da si super to izveo. Definitivno imaš potencijala za novinarsku budućnost… A Carpenter mi se čini kao nepretenciozan i zanimljiv lik :)

  • Josip says:

    Odličan intervju, dugo nisam pročitao ovako zanimljiv razgovor :)

  • Sven Mikulec says:

    Hvala svima 😀 Čak i više od pristajanja na intervju (što nas je šokiralo) iznenadilo me što je bio spreman sudjelovati u snimanju našeg video tributea. Fascinirao me pristupačnošću i dobrom voljom, nadam se da će i karijeru uskoro oživjeti. Legenda od čovjeka.

Leave a Reply

Your email address will not be published.