Gregory Smith: Filmaštvo mi je u krvi, nisam imao izbora

Piše: Sven Mikulec

Canadian Flag

Kanadski glumac Gregory Smith poznato je lice svim zaljubljenicima u film i televiziju. Pričali mi o TV uspjesima Everwooda ili Rookie Bluea ili poznatim filmovima poput Patriota, Closing the Ring ili Hobo with a Shotgun, u svojih 30 godina Gregory se uspio dokazati kao vrlo talentiran i raznovrsan glumac. Nedavno je uronio i u svijet režije, a iako iza sebe nemam 30 godina novinarskog iskustva, sa sigurnošću mogu reći da mi je ovo bio najopušteniji i najprijateljskiji intervju dosad. Od profesionalnih ciljeva i filmaških ambicija, preko osobnih interesa, sve do njegovog skorog posjeta Hrvatskoj, poveli smo razgovor koji me vratio u dobre stare bezbrižne dane gledanja Everwooda tijekom lijenih popodneva.

1

Kada si i kako otkrio da je gluma ono čime se želiš baviti?

Glumim dulje nego što pamtim. Kad sam počeo snimati reklame, imao sam svega jednu godinu. Ne sjećam se puno detalja iz toga doba, osim da mi je primarna motivacija bio stol s hranom i pićem. Stvari su se promijenile kad sam snimao Patriota. U filmu moj lik umre. Nekoliko tjedana prije snimanja te scene shvatio sam da nemam pojma kako da to izvedem. Do toga trenutka nikad nisam morao glumiti u scenama koje nisam nikako mogao povezati sa svojim životnim iskustvima. Tada sam imao 15 godina, ni na kraju pameti nije mi bilo kako bi trebala izgledati iskrena scena smrti ili kako bih se ja u njoj trebao osjećati. Počeo sam pitati kolege glumce za savjet. Posljedica toga bio je intenzivni last minute tečaj tehnike koji mi je održala nevjerojatno talentirana skupina glumaca. To je bio trenutak u kojem sam se zbilja zaljubio i u kojem sam spoznao što želim od svojega života.

To je bila nevjerojatna scena, još uvijek se naježim. Jesu li ti Heath Ledger i Mel Gibson išta pomogli?

Obojica su bili nevjerojatno susretljivi. Kao i Jason Isaacs, Roland Emmerich, Dean Devlin i mnogi drugi. Dean je producirao film, ali je u prošlosti imao glumačkoga iskustva i stvarno me uzeo pod svoje krilo. Ne mogu baš otkriti detalje jer su oni preosobni, ali ideje su varirale od tehničkih i emocionalnih vježbi do gledanja filmova, slika i drugih umjetničkih djela zbog inspiracije.

4

Godine 1999. primio si Young Artist Award za glavnu ulogu u filmu Small Soldiers s Kirsten Dunst, 3 godine kasnije gledao sam te u jednoj od glavnih uloga u filmu Harriet the Spy, u The Climbu glumio si uz bok Johna Hurta i Davida Straithairna. Ono što me zanima jest – kako si se u to vrijeme osjećao u vezi svoje karijere? Koliko si sve to ozbiljno shvaćao, kako si se nosio sa slavom s tako malo godina?

Shvaćao sam to vrlo ozbiljno dok sam radio, ali između tih filmova bilo je dugih vremenskih perioda kad sam samo išao u školu u Vancouveru. U pravilu sam bio više zabrinut oko nalaženja kakve cure nego oko svoje sljedeće audicije.

Koliko ti je važan ustvari Everwood bio?

Everwood mi je promijenio život. Ta mi je serija gotovo bila kao fakultetsko iskustvo. Pisci i redatelji bili su moji profesori, a ostatak glumačke ekipe moji kolege na faksu. Serija me naučila toliko stvari o pričanju priče koje sada koristim stalno, na svakom projektu. Everwood zbilja drži jedno posebno mjesto u mome sjećanju. Da budem iskren, ne mogu zamisliti gdje bih sada bio da mi nije pružena prilika da radim na toj seriji, sa svim tim talentiranim ljudima.

2

Puno dječjih glumačkih zvijezda muči se s transformacijom u uspješne odrasle glumce. Kad se osvrneš, kako se osjećaš u vezi svoje posttinejdžerske karijere? Što si očekivao kao vrlo mladi glumac?

Kad se osvrnem na svoju karijeru, shvatim da sam imao veliku sreću. Imao sam dovoljno ranog uspjeha da si napumpam samopouzdanje i učim od odličnih ljudi, ali nikad nisam iskusio tako velik uspjeh da mi on promijeni moju stvarnost ili mi stvori nerealna očekivanja kako će mi odrasli život izgledati. Od samoga početka karijere postojala su razdoblja u kojima sam radio i razdoblja u kojima nisam. Ne ovisi to baš o tebi. Glumci ulaze i izlaze iz mode. To sam naučio kao vrlo mlad čovjek i zbog toga je moja ambicija uvijek bila postići dugotrajnost. Da mogu birati, radije bih konzistentno radio sljedećih 30 godina, nego bjesomučno idućih pet. Što se tiče mog mišljenja o vlastitoj posttinejdžerskoj karijeri, uvijek ima stvari koje bih volio da sam mogao drukčije napraviti. Upropaštene audicije i filmovi koje bih volio da jesam ili nisam snimio. Ali sve je to dio putovanja i na kraju dana osjećam se nevjerojatno sretnim što sam još uvijek ovdje, još uvijek radim, učim i uživam u svome poslu.

Propuštanje kojeg filma ti je bilo najbolnije?

Bio sam blizu toga da zaigram u filmu Almost Famous. To mi je baš slomilo srce. Isto tako, uzrokovalo je godine i godine zezancije mojih prijatelja i braće, koji su mi govorili da sam “almost famous“, haha. Čini mi se da je slomljeno srce važno za glumce. Drži nas motiviranima!

3

Po čemu pamtiš film Hobo with a Shotgun?

Rad na filmu Hobo with a Shotgun bio je odlično iskustvo! Nakon što smo završili sa snimanjem, imao sam osjećaj kao da je baš završio ludi tulum – znao sam da sam se jako zabavio, ali se nisam mogao sjetiti što se točno događalo. Energija tog projekta sve nas je nekako oborila s nogu. U početku mi je bilo teško uživjeti se u lik Slicka jer je bio odvratan i nisam bio najbolje upoznat sa žanrom, ali Jason Eisner imao je snažnu viziju kojoj sam vjerovao, a Rutger Hauer je briljantan. Kad smo se prvi puta sreli, recitirao mi je pjesmu. Za mene to je najbolji način da dočaram kakva je on osoba. Umjetnik je u svakom smislu te riječi.

Kako je bilo raditi s Richardom Attenboroughom na filmu Closing the Ring?

Richard Attenborough ima nevjerojatnu osobnost. On je možda i najkarizmatičnija osoba koju sam ikada upoznao. Ima taj neki svoj način da izvuče najbolje iz svih koji ga okružuju, posebno glumaca. To je mješavina inteligencije, iskrenosti i humora zbog koje si potpuno opušten i koja ti omogućuje da srce i dušu uliješ u likove koje glumiš.

Pričaj mi o seriji Rookie Blue. Najavljeno je da će premijera pete sezone biti u srpnju. Kako ti se zasad čini razvoj serije? Uživaš li u snimanju?

Volim tu seriju. To je “the little show that could“. U početku je jako malo ljudi vjerovalo u nju, ali mi nismo prestajali vjerovati i s vremenom je izrasla u iznimno uspješnu seriju diljem svijeta. Posebno se osjećam povezanim s projektom sada nakon što sam režirao i nekoliko epizoda, i na rezultat sam vrlo ponosan.

5

Što je s tvojim redateljskim ambicijama? Kad si shvatio da ti, kao umjetniku, gluma nije dovoljna?

Malo mi je neugodno pričati o svojim redateljskim aspiracijama kad tek započinjem tu fazu svoje karijere i dosad sam uglavnom bio fokusiran na televiziju. Počeo sam režirati epizode Rookie Bluea prije nekoliko godina, nakon čega je uslijedila još jedna serija, Saving Hope. Prošlog ljeta snimio sam kratki film Method, koji je premijeru doživio na TIFF-u. Nadam se da ću nastaviti debljati svoj životopis i uskoro snimiti dugometražni film. Iza kamere sam želio stajati otkad sam prvi put stao ispred nje i uvijek sam se više poistovjećivao s redateljima i piscima nego s glumcima. Moj je tata filmski producent i kao klincu kolijevku su mi držali u sobi za montažu. Tako da, mislim da nikad nisam imao izbora, to mi je oduvijek bilo u krvi.

Žao mi je, ali uvijek pitam ovo pitanje. Možeš li mi navesti tri najveća filma svih vremena po tvom ukusu?

Day for Night Francoisa Truffauta. Toliki sam dio svoga života proveo na setu, a ovaj me film podsjeća zašto je to tako. Dr. Strangelove Stanleyja Kubricka, koji je sa svakim gledanjem sve bolji i bolji. I I Love a Man in Uniform Davida Wellingtona. Htio sam izabrati nešto manje razvikano, a ovo mi je najdraži kanadski film. Nevjerojatan je, podcijenjen i slučajno ga je režirao baš moj mentor David Wellington.

Koje su tvoje druge strasti, uz svijet filma? Kako provodiš slobodno vrijeme?

Obožavam putovati. Idem svugdje, stalno, kad god ne snimam. Ili još bolje, išao bih svugdje, stalno, kako bih nešto snimio! Osim toga, važno mi je da sam aktivan. Skupina nas s Rookie Bluea okupimo se jednom tjedno i odigramo partiju nogometa, što mi je uvijek jedan od hajlajta čitavog tjedna. I volim skijati. Nekad sam se utrkivao, a danas pokušavam skijati nekoliko puta godišnje.

Bi li razmislio o dolasku u Hrvatsku? U stanju smo ekonomsko-društvene propasti, i prirodne ljepote, povijest i nogomet više-manje jedini su nam aduti.

Stvarno bih volio! Ustvari, razmišljam o tome da dođem tijekom ljetne pauze ove godine. Gdje bi mi preporučio da odem?

Uff… Obala je prekrasna, baš i ne možeš pogriješiti koje god mjesto izabereš. Dubrovnik, cijeli južni dio obale, praktički svaki je otok mali raj. Kontinentalni dio je isto zanimljiv, Zagreb, Varaždin… ali obala je ta koju ne smiješ propustiti. Samo se kloni planinskih dijelova iza nje, jer bi te mogla preplašiti ta neka Pogrešno skretanje vibra.

6

Dobro, to je ovo ljeto, a gdje se vidiš, recimo, za deset godina? Imaš li plan, viziju, ili čekaš što ti život donese?

Nema plana. Samo se nadam da ću nastaviti raditi i ispred i iza kamere, grabiti prilike kako dolaze i usput se dobro zabavljati.

Hvala ti na vremenu i susretljivosti.

Hvala tebi na interesu i strpljenju.


Intervju dogovoren posredstvom vrhunskog filmskog bloga Cinephilia & Beyond.

4 komentara za “Gregory Smith: Filmaštvo mi je u krvi, nisam imao izbora

  • Matea Rebrović says:

    Ne želim napisat bilo kakav komentar jer će ispast fangirling na najjače 😀

  • Gledala si previše Everwooda? 😉 :)

  • Matea Rebrović says:

    Hm, šta je to previše Everwooda? 😀 U pubertetskim danima sam se dizala subotom ujutro kako bi gledala tu seriju (kao i kućne ljubimce, power rangerse, ksenu itd. 😀 ), a nedavno opet sve 4 sezone. Everwood ima posebno mjesto u mom odrastanju. Što se tiče samog Gregory Smitha, taj momak je dobar u svemu čega se dotakne. Svaka čast tako mladom i radišnom čovjeku.

  • jana says:

    dosadno. glupa pitanja. ulizivanje nebitnom glumcu

Leave a Reply

Your email address will not be published.