Blitz-intervju: Scott Derrickson

Piše: Sven Mikulec

Utorak je, običavam govoriti, najbezvezniji dan u tjednu. Ni približno pogodan za nove odluke i životne promjene poput ponedjeljka, kino je skuplje no srijedom, ni blizu uzbuđenju jednog petka, cijelu vječnost udaljen od bezbrižne subote ili lijene nedjelje. Da se tjedan kojim slučajem sastoji od 7 Whedonovih Avengersa, utorak bi vjerojatno bio Hawkeye. Znaš da je tu, ali kao da nije.

Puno ga je lakše, međutim, probaviti kad barem djelić provedeš u ugodnom društvu na kavi sa zanimljivim sugovornikom. Svoju sam virtualnu kavu ovaj put odradio sa Scottom Derricksonom, sve traženijim redateljem-Holivuđaninom čiji je Sinister s Ethanom Hawkeom prošle godine pošteno splašio svijet i podjednako dobar dojam ostavio na blagajni i u notesima kritičara. Držim fige da će ovaj, nadam se, zanimljiv blitz-intervju vašoj srijedi napraviti što je uspio učiniti mome utorku i da ćete odvojiti malo koncentracije za upoznavanje s redateljem čije vrijeme, sudeći po najavljenim i već započetim projektima, zapravo tek dolazi.

Kad pogledaš unazad, što bi rekao, zbog čega si postao filmaš? Otkud odluka da se baviš točno ovime, i ne postaneš, primjerice, profesor književnosti?

Volim sve oblike umjetnosti – glazbu, književnost, kazalište, slikarstvo… Film uspijeva kombinirati najbolje elemente svega toga. Mislim da je to ustvari osnovni razlog zbog kojeg sam izabrao baš ovu karijeru.

Koji su redatelji imali najveći utjecaj na tebe tijekom tvoga filmskog sazrijevanja?

Na sve ljude mojih godina odrasle u Americi utjecali su Steven Spielberg i George Lucas. Imao sam jedanaest godina kad su Ratovi zvijezda izašli, i pogledao sam ih valjda deset puta. Kako sam bivao stariji, sve sam više cijenio strane kinematografije.

Diplomirao si na području društvenih znanosti s posebnim naglaskom na književnost i filozofiju. Što voliš čitati?

Što se tiče filozofije, pročitao sam sva Kierkegaardova djela. Kierkegaard i G.K. Chesterton dva su filozofa koja su na mene najviše utjecala. Što se, pak, književnosti tiče, volim toliko mnogo autora. Flannery O’Connor, John Updike, C.S. Lewis, Stephen King… U zadnje vrijeme čitam napete romane Gillian Flynn, koji su prilično nevjerojatni.

U karijeri si napisao mnogo scenarija – Egzorcizam Emily Rose, Sinister, nadolazeći Devil’s Knot… Po tvome mišljenju, tko je trenutačno najkvalitetniji scenarist u filmskom biznisu?

Quentin Tarantino.

Kako izgleda tvoj kreativni proces? Izoliraš li se dok pišeš scenarij?

Kada pišem, ustvari pišem samo četiri do šest sati na dan, ali čitavo vrijeme razmišljam o scenariju. Moj um postane opsjednut njime sve dok posao ne bude završen.

Sinister je koštao svega 3, a uspio je požeti čak 48 milijuna dolara. Ne samo to, nego mu je niz dlaku išla i obično pljuvački nastrojena kritika. Koja su tvoja razmišljanja o ovom uspjehu? Bi li Sinister nazvao svojim najboljim filmom dosad?

Da, to je moj najbolji film dosad. Njegov uspjeh proizlazi iz činjenice da sam imao potpunu kreativnu kontrolu – moj je bio finalni rez. To je prvi put u mojoj karijeri da sam snimio film točno onako kako sam ja to želio.

Snimio si The Day the Earth Stood Still, remake istoimenog filma Roberta Wisea iz 1951. godine. Kad bi imao priliku snimiti remake kojega god filma bi želio – horor ili neki drugi žanr, svejedno je – koji bi film izabrao?

Nikad više ne želim snimati remake voljenoga klasika – jednostavno je u igri previše pritiska i mržnje spram filma od samoga početka. Najbolji remakeovi su oni dobrih filmova, ne odličnih. Postoji jedan ludi mali horror film koji se zove Motel Hell, za kojeg mislim da bi bio savršen izbor za remake.

Spielbergov Lincoln dobio je jednoglasan kritički aplauz. Kad bi mogao snimiti film o bilo kojoj povijesnoj osobi na svijetu, ti bi odlučio ispričati životnu priču…

Teda Bundyja.

U Egzorcizmu Emily Rose, vratio si nam u sjećanje jedan od kultnih, temeljnih hororaca 20. stoljeća. Znam da nije lako raditi ovakve liste, ali kad bi morao navesti tri najbolja hororca ikad snimljena, koji bi to filmovi bili?

Egzorcist, Isijavanje i The Changeling.

Što točno nalaziš tako privlačnim u horor-žanru da ga se držiš k’o pijan plota?

To je žanr u kojem nema poricanja. Obožavam filmove o suprotstavljanju strahu. Dobra je stvar kod horrora što su ti – više nego kod drugih žanrova – otvorena vrata istraživanju dubokih ideja, religioznih ili filozofskih.

Čitava ova strka oko Oscara uskoro će biti gotova. Kao ljubitelj filma, koje je tvoje mišljenje o Akademijinim nagradama? Predstavlja li njihov izbor ono najbolje što svijet filmskog biznisa može ponuditi?

Akademijina priznanja samo su sebi svrhom i ne znače ništa. Jedina što je meni zanimljivo kod Oscara jest promatrati njegovu povijest i vidjeti koliko je u većini slučajeva Akademija ustvari bila u krivu. I volio bih jednoga dana osvojiti kojeg.

Kako je bilo raditi s Ethanom na Sinisteru?

Meni najdraži od svih glumaca s kojima sam ikad radio.

Najbolji glumac/glumica danas? S kime bi ti bila posebna čast surađivati?

Daniel Day-Lewis je u svojoj posebnoj kategoriji, na vrhu može praviti društvo Marlonu Brandu. I Meryl Streep, naravno.

Kako napreduje Beware the Night, kriminalistički horror s Ericom Banom u centru pažnje?

Upravo smo počeli s predprodukcijom.

Remake nizozemskog filma Two Eyes Staring sa Charlize Theron najavljen je još 2011. godine, kako to da je pomaknut niže na pokretnoj traci?

Moj i Charlizin raspored jednostavno se nikako ne mogu poklopiti. Oboje volimo ovaj film, ali ona često radi na filmovima čija snimanja traju vrlo dugo. Možda jednog dana…

Najveći redatelj svih vremena?

Za mene je Akira Kurosawa najveći. Nitko u svome opusu nema više remek-djela i visoke umjetnosti, i visoke zabave.

Bi li razmislio o snimanju romantične komedije s Kate Hudson?

Ne.

 

2 komentara za “Blitz-intervju: Scott Derrickson

  • Gjuro says:

    Ovdje nije problem u utorku, nego u bezveznom sugovorniku. Svako zanimljivo pitanje uspješno je ugušio u rečenici-dvije. Trebalo je, čini se, kliještima čupati riječi iz njega. Sven, da ga nisi uhvatio na putu za WC?

  • Sven Mikulec says:

    Bit će da je to. Treba uvesti posebnu rubriku u “Kavi i pljugama”, neka se zove, npr., Espresso. Za ovakve blic-stvari. Deset pitanja, recimo, pa pucaj.

    Šteta, nadao sam se boljim odgovorima malo.

Leave a Reply

Your email address will not be published.