Blair Erickson: Strast je jedini razlog zbog kojeg se treba baviti filmom

Piše: Sven Mikulec

7

 

 

Blair Erickson prošle je godine napisao i snimio svoj prvi film, psihološki horor The Banshee ChapterS iskusnim Tedom Levineom (Kad jaganjci utihnu, Američki gangster, Monk…) i mladom nadom Katijom Winter u glavnim ulogama, Ericksonov je film vrlo dobro prošao kod kritike (78% na Rottenu trenutačno), a osim što je svijetu pokazao da su Dosjei X priče još uvijek zanimljive publici, skrenuo je pozornost i na još jednog obećavajućeg redatelja čije najbolje dane tek očekujemo. Ovom prilikom malo smo popričali o horor žanru i trenutačnom stanju američkoga društva, čijim se grijesima prošlosti odlučio pozabaviti svojim prvijencem.

7

Što te točno privlači u svijetu horora?

Jedna od najboljih stvari u vezi s hororom kao žanrom je to što je izvan mainstreama filmske industrije i to mu dopušta da bude transgresivniji i da istražuje teme kojima mainstream filmovi ne bi ni prismrdjeli. Možeš se pozabaviti idejama i ludim konceptima bez straha da ćeš prekoračiti svoju dužnost da ispuniš očekivanja publike. To je ustvari najveća snaga ovog žanra. Horor ne zahtijeva sretan završetak, što znači da publika ne zna što može očekivati. Kad ste zadnji put tako nešto mogli reći za visokobudžetni mainstream film? Većinu vremena znate točno kako će priča završiti čak i prije no što kupite kino ulaznicu.

Zbog čega si počeo istraživati vladine eksperimente? Koliko sam shvatio, to te istraživanje na kraju odvelo do snimanja Banshee Chaptera.

Kad razmislim o samim počecima, moram reći da je sve počelo negdje 1998. godine, kad sam prvi put u ruke uzeo roman “Storming Heaven” Jaya Stevensa. Nakon što sam pratio porijeklo LSD-a i otkrio da je sve krenulo od CIA-inih testiranja prije nego se LSD proširio Amerikom i potaknuo counter culture pokret, bio sam zakačen. Tada sam počeo kopati po programu MKUltra i što sam više slojeve ogulio, to je priča postajala sjebanija. Prokleto je zanimljiva stvar konačno shvatiti koliko naša vlada funkcionira drugačije od onog što vjeruje većina ljudi.

8

Koliko je važno za SAD da otvoreno priča o svojim grijesima iz prošlosti, kao što je Clinton učinio kad se javno ispričao zbog eksperimenata koje je vlada provodila na građanima?

Mi u Sjedinjenim Državama imamo velik problem, a on je kombinacija apatije i poremećaja koncentracije. Amerikanci su skloni slegnuti ramenima kad otkriju da njihova vlada čini užasne stvari. Nažalost, generacije takvih ljudi dovele su nas do položaja u kojem smo sada, u kojem moćni pojedinci duboko ukopani u sustav praktički kontroliraju naciju. Zastrašujuće orvelijanske stvari koje su ljudi nekoć odbacivali kao teorije urote sad su javne tajne koje svi jednostavno prihvaćaju. I tome moramo dodati debeli sloj korupcije koji umjesto građana vodi financijsku politiku. Ne vidim kako bi demokracija mogla dugo preživjeti u takvome okolišu.

Što misliš o Lovecraftu i koliko je njegova priča “From Beyond” pomogla pri razvijanju tvoje priče?

Mislim da je Lovecraft bio nevjerojatno ispred svoga vremena i njegova je priča definitivno odzvanjala u mojoj glavi dok sam kopao po projektu MKUltra i istraživanju halucinogene droge DMT. On udara po istim stvarima, sjenovitim figurama, urotama i pinealnim žlijezdama (epifizama) koje otvaraju prolaze u alternativne dimenzije. Čini mi se da sam imao sreće jer ga je znanost sustigla i otkrila da su njegove teorije ustvari prilično bliske istini.

Možeš li prokomentirati vezu između Banshee Chaptera i Dosjea X? Naš recenzent, kojem se tvoj film dosta dopao, zabilježio je da je Banshee Chapter više u duhu Dosjea X od samih Dosjea X. Izvor inspiracije ili dublja povezanost?

Mislim da su Dosjei X imali velik utjecaj na mene dok sam odrastao i gledao ih u devedesetima. Svidjelo mi se što je serija imala slobodu igrati se oko rubova teorija urote i natprirodnih iskustava. Mislim da je to ogroman kompliment našoj priči jer su Dosjei X definitivno stvorili pamtljiv trenutak u kulturi o kojem dan-danas još uvijek pričamo. Pretpostavljam da bi onda u našem filmu Scully bila novinarka Anne Roland, a Mulder poremećen counterculture pisac Blackburn. Meni to odgovara.

Pročitao sam da si Zacharyja Quinta, producenta filma, upoznao još na faksu. Kako je došlo do vaše suradnje na Banshee Chapteru?

Baš je završio s produciranjem i glavnom ulogom u odličnom Wall Street trileru Margin Call, čiji sam bio veliki fan. On i njegovi kolege producenti Neal Dodson i Corey Moosa, šefovi produkcijske tvrtke Before the Door, pročitali su scenarij i jako im se svidio. Tako da, sve je nekako kliknulo i svi smo željeli raditi zajedno. Suradnja s njima bila je nevjerojatna. Ti tipovi imaju izniman talent za stvaranje kvalitetnog materijala i priča istinski vrijednih Oscara.

12

Kako je bilo raditi s takvim poznatim karakternim glumcem kao što je Ted Levine?

O, super je i zastrašujuće u isto vrijeme. On je glumac-veteran koji je radio sa svim tim nevjerojatnim redateljima poput Martina Scorseseja, Jonathana Demmea i Ridleyja Scotta, a sad odjednom radi sa mnom, redateljem-debitantom koji snima tu ludu horor priču. Ali Ted je svaki dan ulagao cijelog sebe u razvijanju svog lika i ponudio je istinski nezaboravnu izvedbu. Mislim da su Blackburnova manična ludost i energija motor koji je priču gurao kroz tamu.

Kako si znao da je Katia Winter pravi izbor za glavnu žensku ulogu? Spomenuo si da su se za ulogu javile stotine žena.

Teško je to objasniti… jednostavno postoji ono nešto što neki ljudi imaju. Neku vrstu energije, gdje možeš vidjeti da ustvari ne glume, već da su utonuli dublje u svoje uloge no što većina ljudi to čini. Mislim da filmska industrija neke ljude privlači iz krivih razloga. Neki samo žele gledati svoje poznato lice na velikom platnu. Katia je sušta suprotnost, čak se ne želi ni gledati u svome filmu. Mislim da nju zanima jedino umijeće glume. Ondje se ona cijela unese i filmu donosi izvedbu i predanost kakva se rijetko viđa. Prošli smo kroz stotine drugih glumica dok konačno nismo vidjeli njenu snimku, i čim smo to učinili, znali smo da imamo svoju Anne Roland.

Koji je, po tvom mišljenju, najbolji horror film svih vremena?

Morat ću reći… Candyman. Zato što mislim da pogađa u toliko puno divnih i zastrašujućih meta u jednoj takvoj elegantnoj priči. Dobijete jezivost urbanih legendi, američku tragediju ropstva, rasizma i klasnih podjela… Plus, tu je i ta mračna, bogata ljubavna priča koja pulsira ispod površine vrlo tužne pripovijetke. I taj prekrasan score Philipa Glassa sve to spaja u takvo surealno remek-djelo.

14

Možeš li nam reći išta u vezi svojih budućih projekata?

Trenutačno radim na novom filmu o tragediji koja zamuti granicu između ljubavne priče i horor priče. Jedan od esencijalnih nedostataka koji mnogi filmovi imaju je to što, ako poznajete žanr, znate kako će završiti. U ovom filmu nećete moći odrediti o kakvoj se točno priči radi sve do samoga kraja. U tom smislu, mislim da je ovaj film savršena metafora za život.

Što bi poručio svim zaljubljenicima u film koji sanjaju o karijeri u ovoj umjetnosti? Jesu li talent i ljubav prema filmu dovoljni da prežive u biznisu?

To je jedini razlog zbog kojih se treba baviti filmom. (smije se) To sigurno nije posao u koji ulaziš zbog novca – postoje daleko jednostavniji i brži načini da se zaradi lova. Samo je važno biti strastven. Ali svima onima koji sanjaju o karijeri, poručio bih da prestanu sanjati. Danas postoje jeftine a moćne kamere, tako da, dignite dupe s kauča i počnite stvarati!

Leave a Reply

Your email address will not be published.