Za mene je gotova ‘Igra prijestolja’

Piše: Vida Starčević

San Diego Comic-Con jedna je od najvećih i najvažnijih konvencija za geekove diljem svijeta, one koji samo pasivno konzumiraju sadržaje – od stripova do serija i filmova – kao i one koji sudjeluju u njihovu stvaranju. Daniel Radcliffe trčkara uokolo obučen u Spider-Mana. Nitko ne prepoznaje Petera Jacksona obučenog u kostim harlekina psihopata. Na diskusijama i prezentacijama velike vijesti. Ekipa serije Igra prijestolja pušta video nekoliko nasmiješenih glumaca koji fanovima na konvenciji i onima koji prate kod kuće na internetu javljaju koje će likove glumiti u novoj sezoni. Na društvenim mrežama odmah slijedi oduševljenje jer je favorit fanova Alexander Siddig izabran da tumači Dorana Martella, kao što se već mjesecima šuškalo. Ali istodobno, tu su i ljutiti povici fanova knjiga Pjesme leda i vatre – gdje je Arianne Martell? Dok su se zagriženiji puristi i knjiški snobovi kleli da je ovo kap koja je prelila čašu i da odustaju od serije ako se producentski tim ne udostoji uskoro najaviti Arianne kao lik, oni malo ležerniji fanovi pitali su – tko je, dovraga, Arianne Martell?

Arianne Martell – ili njezin (za sada) nedostatak – kulminacija je nezadovoljstva određenog dijela gledateljstva onime u što se Igra prijestolja pretvorila. Igra prijestolja već je dugo Igra koliko ćemo nepotrebne golotinje i sekspozicije snimiti nauštrb razvoja likova ove sezone i prijestolja. Sada probajte to triput brzo izgovoriti istodobno si trljajući trbuh i tapšajući se po glavi.

2

Iako sam svojedobno bila toliko nabrijana na nove epizode da sam pročitala sve knjige Pjesme leda i vatre u 25 dana u vidu pripreme za treću sezonu, na Uskrsni ponedjeljak ove godine prestala sam gledati Igru prijestolja. Na Uskrs je emitirana treća epizoda četvrte sezone, Breaker of Chains, u kojoj se dogodila notorna scena silovanja Cersei Lannister u izvedbi njezina brata blizanca, Jaimeja.

Ne radi se o tome da svaku epizodu pratim s knjigom u ruci, vrišteći: „Njegov je oklop bio od drukčijeg metala u ovoj sceni u knjizi!”. Radi se o potpuno krivoj interpretaciji likova i njihovih motivacija, ili, u ekstremnim slučajevima, potpunom nedostatku ikakve vidljive motivacije ili ičega što bi opravdalo postupke likova. Igra prijestolja prešla je od vrlo, vrlo slobodne adaptacije Pjesme leda i vatre u seriju u kojoj, eto tako slučajno, neki likovi imaju ista imena i ponekad se događaju slične stvari kao i u romanima Georgea R. R. Martina.

Naravno, nije da je odmicanje od izvornog materijala svaki puta loša stvar. Serija Narančasto je novo crno labavo se drži memoara Piper Kerman na kojemu je bazirana, i zbog toga ima bogatije likove i daleko zanimljiviju radnju. Glavni problem Igre prijestolja nisu ni pretjerano siromašni likovi ni dosadna radnja. Glavni problem Igre prijestolja jest kako autori te serije tretiraju njezine ženske likove.

Jer, uistinu, tko je Arianne Martell? I zašto je uopće bitna? U knjigama, Arianne Martell nasljednica je prijestolja kraljevstva Dorne. Nevjerojatno inteligentna, seksualno slobodna, queer žena koja nije bijela, Arianne je jedna od likova pomoću čijih poglavlja čitatelji upoznaju Dorne – kraljevstvo otkuda potječe njezin ujak Oberyn Martell, s kojim je često uspoređuju. Arianne je jedna od najbitnijih žena u Pjesmi leda i vatre, rame uz rame s Cersei ili Daenerys Targaryen. Je li Arianne bitna u seriji? Prema onome što smo doznali u službenom priopćenju – nimalo. Jedna od stvari koja dijeli Dorne od ostalih kraljevstava jest činjenica da tamo žene imaju jednako pravo nasljedstva kao i muškarci. Prvorođeno je dijete nasljednik, bez obzira na spol.

Glavni dvojac zaslužan za Igru prijestolja, David Benioff i D. B. Weiss, očito je odlučio da u njihovoj seriji nikad dovoljno seksizma, pa su Ariannina mlađeg brata Trystanea, koji se u knjizi minimalno spominje, malo postarali i učinili nasljednikom prijestolja u Dorneu.

7

Druge su cure glupe

Ovo nije prvi put da su Benioff i Weiss umanjili važnost ženskih likova. Glavni je primjer Catelyn Tully, supruga Neda Starka, koju je u prve tri sezone maestralno tumačila Michelle Fairley. Catelyn mnogima nije omiljeni lik jer je u seriji tipična zabrinuta mama, starija žena koja prati svog hrabrog, zgodnog mladog sina u slavni rat za domovinu i koja jamra na svakom koraku i sprečava ga da postane heroj.

Ali to baš i nije tako. Rat mladog Kralja na Sjeveru Catelynina je priča koja ruši stereotipe o odvažnom mladom heroju koji pobjeđuje jačeg neprijatelja i živi zauvijek sretno. Gledali smo Crveno vjenčanje, znamo kako je Robbov put do slave završio. Catelyn nije samo majka koja brine o svojoj djeci, ona je pragmatičar i strateg. Kad Ned Stark čami u zatvoru u Kraljevu Pristanu, u sebi misli: “Catelyn će podići Sjever na noge”. Ne Robb. Catelyn je jedna od rijetkih koja shvaća pravu cijenu rata i da se ne radi o igri, već o ljudskim životima. Ali u seriji Catelyn je samo kraljeva majka, a nikoga ne zanima o čemu majka razmišlja i što radi kad je „pravi heroj” drugdje. Catelyn, prema Benioffu i Weissu, čangrizava je maćeha Jonu, majka koja se miješa u Robbov „muški” posao, ženski lik koji stavlja vlastite emocije ispred zdravog razuma.

4

Ključna stvar kod Martinovih likova jest da izvrću stereotipe. Ali kako ih pišu Benioff i Weiss, ti isti likovi postaju stereotipi od kojih u knjigama bježe. Arya Stark i Brienne od Tartha muževnije su od drugih žena, što valjda automatski znači da Arya može reći da su „druge cure glupe” i da Brienne muškarcu koji se žali može odbrusiti da zvuči „kao žena”. Unatoč činjenici da su one u knjigama pozitivno nastrojene prema drugim ženama, muškarcima koji pišu većinu epizoda u seriji očito je nespojivo da netko tko odbija „ženski” izgled istodobno voli i podržava žene. Muževnost je povezana s mizoginijom, zar ne? Jer zašto bi se Arya oblačila dječački ako ne misli da su „druge cure glupe“? Zašto bi Brienne nosila oklop umjesto haljine u društvu kao što je Westeros, koje nimalo ne cijeni ženstvenost i žene, ako ona sama ne mrzi žene? Pa ne valjda zato da bi pokušala opstati u mizoginom, patrijarhalnom društvu kako god može? Nečuveno!

6

Udaraj me nježno

Jedna stvar po kojoj je Igra prijestolja poznata, osim po neproporcionalnoj količini obnaženih ženskih grudi i genitalija s obzirom na muške napete trbušnjake i penise, nevjerojatna je količina nasilja. I Pjesma leda i vatre prepuna je sakaćenja, ubijanja, tučnjava, silovanja i ostalih divota koje svijet sa zmajevima i ledenim zombijima labavo baziran na europskom srednjovjekovlju čini „realističnijim”, to je neosporivo.

Nasilje i golotinja sami po sebi nisu problem, jer da je tako, trebali bismo popljuvati 90 % televizijskog sadržaja, od čega bi vjerojatno polovica otpala na HBO. Ali, stvar je u tome da se u seriju nepotrebno dodaje nasilje, uglavnom seksualno ili jako erotizirano, i uvijek, uvijek nad ženama. Samo nekoliko primjera: Stannis guši Melisandre pri kraju druge sezone, dok u knjigama nije ni prst podigao protiv žena. Joffrey seksualno zlostavlja prostitutke, čemu nismo ni primirisali u knjigama, i na kraju ubija jednu od njih, Ros, na vrlo erotiziran način, reducirajući je samo na seksi rekvizit, jer nije ni postojala u knjigama. Ženama se neprestano prijeti seksualnim nasiljem ili silovanjem, što se često i ostvaruje.

5

U sceni seksa između Jaimeja i Cersei na oltaru septe u knjigama postoji pristanak. Cersei se ne tjera na nešto što ne želi. U seriji, to je postala eksplicitna scena silovanja, a ni glumac koji je sudjelovao u snimanju, Nikolaj Coster-Waldau, ni redatelj te epizode, Alex Graves, ne smatraju da se radi o silovanju. Lena Headey, koju su zadnju pitali za mišljenje, rekla je samo da je sve to „sjebana situacija”. Sjebano je uistinu kad se komplicirana scena seksa u kojoj ipak postoji pristanak pretvori u scenu silovanja, i kad se zatim dovodi u pitanje radi li se o „pravom” silovanju ili joj se ipak „svidjelo”. Ovakav stav nije nažalost nimalo iznenađujuć u današnjem društvu koje je krajnje zbunjeno glede definicije pristanka za vrijeme seksa, i koje uvijek ne prepoznaje seksualno nasilje.

Općenito, Igra prijestolja tretira žene kao potrošnu robu koja se može odbaciti kada s njom više niste zadovoljni, i nad tim ženama konstantno se vrši tjelesno, seksualno i emocionalno nasilje. Kao i knjige, i serija pokazuje kako se uznemirujuće lako može dogoditi da silovanje postane narativno sredstvo. Silovanjem se zastrašuje. Silovanje je kazna. Sa silovanim ženama „lakše” suosjećamo. Ako su žene silovane, to objašnjava njihov gnjev, kao da je silovanje jedini uzrok karakternog razvoja. Silovanjem se žene stavlja kamo pripadaju. Eliana Dockterman iz Timea postavlja jako dobro pitanje – kako će žrtve seksualnog nasilja reagirati kad se redatelj i glumac u jednoj od najpopularnijih TV serija pitaju znači li ne stvarno ne? Kako će reagirati počinitelji seksualnog nasilja kada čuju da Jaime kaže „Zašto su me bogovi natjerali da volim ženu punu mržnje”? Nije Jaime kriv, ona je to tražila! Bogovi su ga natjerali!

Nasilje nad ženama u Igri prijestolja uvijek je u korist muškarca, nad ženama koje se nikada nisu u stanju braniti. Žene se zlostavlja i njihove nasilne smrti erotizira se do tolike mjere da to postaje normalno. Očekujemo da će se tako nešto dogoditi. Raspravljamo o tome koju će sljedeće do smrti izmasakrirati. Naviknuti smo na to da žene umiru na najgore moguće načine, kao kada su Talisi – još jednom liku izmišljenom za potrebe serije – na Crvenom vjenčanju izboli trbuh na smrt dok je bila u visokoj trudnoći. Zašto ne postoji manje žena kao Talisa, izmišljenih za potrebe serije samo kako bi mučno skončale? Zašto nemamo više muškaraca kao što je Ned Stark, plemenitih i dobrih, i tragično ubijenih kako bi pomogli karakternom razvoju svoje žene i djece?

3

Muškarci kao Jon Snow, Tyrion Lannister, Ned Stark i nebrojeni ostali ubijaju zato što mogu. Tyrion Lannister u živčanom ispadu davi svoju negdašnju ljubavnicu (prostitutku) zlatnim lancem. Ygritte je vojnikinja divljih vojski onkraj Zida, kojoj nikada ne bi bilo dopušteno da se bori da je u Westerosu. Za raziku od muškaraca, žene kao Daenerys, Brienne, Arya, Ygritte i Melisandre, u gotovo svim prilikama ubijaju zato što moraju. Takva tematizacija nasilja u Pjesmi leda i vatre djelomično služi tome da ukaže na ekstremnu mizoginiju i seksizam koji postoji i danas.

Umjesto suptilne interpretacije takvog toksičnog društva, Benioff i Weiss odlučili su uključiti što je više moguće nepotrebnog erotiziranog nasilja. Jednom muškarcu zaprijećeno je silovanjem, to je istina, ali to je neusporedivo sa stvarnim scenama silovanja žena i sa činjenicom da sveukupno samo dvjema ženama u cijeloj seriji – Melisandre i Yari/Ashi Greyjoy – nije ni u jednom trenutku zaprijećeno silovanjem. Ako se toliko vremena u tih deset sati koliko se emitira jedna sezona serije troši na razne vrste nasilja nad ženama, onda postoji problem. Zbog toga, i zbog Arianne Martell, za mene je gotova Igra prijestolja, iako sam i dalje velika obožavateljica Pjesme leda i vatre. Unatoč tome, stav „ako ti se ne sviđa, ne moraš gledati” trebalo bi promijeniti. Recimo radije: ako ne možeš podnijeti kritiku tema kojima se tvoja serija/knjiga bavi, nemoj pisati o njima.

 

Prijašnji tekstovi u Tjednu Igre prijestolja na FAK-u:

13 stvari o seriji Igra prijestolja koje možda niste znali


Sve dosadašnje sezone mogu se pogledati putem usluga videa na zahtjev na HBO On Demand i HBO GO.

20 komentara za “Za mene je gotova ‘Igra prijestolja’

  • IG says:

    U globalu bi se i mogao složiti s očitom podreneđenošću žena u seriji, ali mislim da su neke stvari previđene u tekstu. Ne mislim da seriji manjka jakih ženskih likova, dapače, prilično slikovito dočarava kako su upravo žene muškarcima jako snažna motivacija i razlog ka emotivnoj patnji. Naravno da je društvo u samom Westerosu patrijarhalno i u tim okvirima ne libi se pokazati tko ima onu stvar u gaćama, ali jednostavno nije istina da žene ubijaju smao kad moraju, i da nema sadističkog nasilja i nad muškarcima. Daenerys gotovo ni jedno ubojstvo nije počinila jer je morala, pa čak i preispituje motivaciju iza tih činova. Arya izrasta u jednog od najbogatijih i najsnažnajih likova u seriji, baš kao i Sansa – jedna sestra mačem, druga lukavošć kao sovjim oružjima. Ygritte je jedina koja je među barbarima sjala karakterom, integritetom i humanošću – toliko o samoj stereotipizaciji. Brienne, GoT-ova verzija GI Jane, koja apsolutno ponižava jednog Jaimeija, i k tome biva uzrok njegovoj preobrazbi nabolje. Melisandre pogotovo ne ubija jer mora, već provodi stravične rituale religije koja čak i ljudima u Westerosu zvuči preekstremno. Ne, žene imaju i te kakvu slobodu i kvalitetnu karakterizaciju u seriji. S druge strane, znamo kakvi su zahtjevi publike, i ja prvi podržavam ravnopravnost u razgolićavanju obaju spolova (i figurativnom i doslovnom). Za kraj, dovoljno je sjetiti se Ramsaya i Greyjoya, treba li išta dodati da bi bilo jasno da nisu ženski likovi u toliko lošijem položaju? A nisam čuo nijednog muškarca da se bunio na tih nekoliko “prilično sjebanih” scena.

  • jelena says:

    ssamo bih rekla da se idiotski pristup adaptiranju ne zaustavlja na ženskim likovima, i osim toga, odličan tekst

  • marko says:

    istina. od pocetka do kraja.

  • dobri says:

    Gluposti. Žene nisu zaštićena bića sa kojima moraš u rukavicama diskutirati.
    U svijetu leda i vatre smatra se uvredom vojnika zvati ženom budući da žene su u jako velikom broju slučajeva nesposobni vojnici. Muškarci u tom svijetu nisu krivi za žensku nesposobnost, ali onda se očito u mislima feminiskinja mora skrivati.
    Scene silovanja i nasilja u fiktivnom svijetu nisu problem, problem su ako se odobravaju u stvarnom svijetu, prema tome sve scene nasilja u seriji(a nisu ni blizu ograničene na žene, čak bih rekao da su većinom pošteđene najgadnijih djelova) nisu problem, osim ako ne voliš nasilje u seriji.
    Žene su psihopate jednake muškim pandanima i zbog toga u seriji rijeđe budu kažnjavane i rjeđe preuzimaju ikakvu odgovornost za svoje odluke. Cat je dovela do neposluha u Robovoj vojci i u knjizi i u seriji, Danny je pobila pola kontinenta zbog svojih vizija, Melisandre pali i muči ljude kako joj puhne te zove demone u svijet.
    Za Cersei neću ni pričati kakve je sve gadosti napravila..
    Dalje da ne nabrajam, a koliko od njih je za sad karmički kažnjena u seriji?
    Sigurno manje nego muški likovi.

  • ebony says:

    Odličan tekst, u potpunosti se slažem sa svime napisanim. Nakon Crvenog vjenčanja sam i ja prestala pratiti seriju, makar mi nije bilo svejedno niti nakon što su na onako grub način prikazali prvu bračnu noć između Daenerys i Khala.

  • Low says:

    Malo pretjerano i jednostrano napisano ali ima par dobrih poanti. Mislim da je glavni problem u tome što je “u knjizi bilo bolje” i zato je autorica toliko isfrustrirana razvojem serije. Mogu to razumjet, upravo iz tog razloga nisam htjela čitati knjigu nakon što sam počela gledati seriju. Znala sam da je u njoj bolje sve prikazano i da ću na kraju biti frustrirana i razočarana.

    To na stranu mislim da je unatoč svemu GoT zaista jako dobro prikazao ženske likove (na stranu Caitlyn i Daenerys) i dobro ih razvio. Cijela diskusija oko “seksualnog nasilja” je pomalo glupa. Zar je to strahovitije od mucenja i rezanja kobasa ili bilo kakvog drugog nasilja? Od cijelog onog paragrafa o tome kako se silovanje/seksualno nasilje koristi, parafrazirano, kao fetis u kojem svi potajno uzivaju sam toliko okretala ocima da me sad bole, i reci kako to nasilje nema nikakvu poantu (osim uber tajne agende mizogiije) je takodjer glupo, ima istu poantu kao i svako drugo nasilje, ili da pokaze kako je jedna strana iskvarena ili da posluzi kao plot device. Zasto je to nasilje kad su u pitanju zene “posebno strasno” ako smo svi jednaki? Da stave vise silovanih muskaraca onda bi bilo ok ili? S obzirom na fiktivno doba i svijet u kojemu se radnja odvija koji u aspektima realisticnije odrazava recimo atmosferu nase povijesti dogadjaju se samo one stvari koje su se i zaista u nasem svijetu dogadjale (pod time mislim na seksualno nasilje) koje je jebiga, bilo cesto vrseno nad zenama. Serija to ne glorificira nego jednostavno pokazuje surovost tog svijeta isto kao sto ga pokazuje svaki put kad brutalno ubiju ili muce muskog lika, budimo realni nema ni tamo ni kod nas, bas puno muskih koji seksualno zlostavljaju druge muske (mada se dogadja).

    Po meni u ovom clanku su najtocnije poante za Aryu i Brienne a opet Arya nije nikad vidjela puno zena koje se bore a bome ni Brienne, jer realnost njihovog i naseg svijeta je da na zalost nema toliko zena koje su to mogle i htjele a one koje su bile uspjesne je povijest uglavnom zaboravljala i nije se o tome pricalo. Serija jednostavno realisticno prikazuje da ignorancija (koja doduse blago i vuce korijene u realnosti) nije rezervirana samo za muske. Glavna steta u svemu tome je sto ne prate knjigu i njihovu narav iz knjige (isto vrijedi i za Caitlyn).

    Glavni problem nije imagniarni seksizam vec to sto je u knjiga bolja, a i potpuno izbacivanje zenskog lika i ubacivanje nebitnog muskog je isto idiotski.

  • dobri says:

    Dorne je u knjizi turbo dosadan. I vjerujem da su ubacili muškog pretendenta na tron da bi malo napravili dodatnu komplikaciju.
    Nasilje u seriji je puno više usmjereno na muškarce nego na žene, te žene općenito imaju skoro više političkog utjecaja u seriji od muškaraca.
    Ako u to uključimo 3 kastrirana GLAVNA lika i 10 000 kastriranih vojnika, mislim da dvije scene silovanja (i scena nezainteresiranog seksa) nemogu pokriti to nasilje. Ali glavno da se možemo duriti…
    Mislim da je glavni problem što se nitko ne žali na “realnost prikazane politike” nego samo na “nedostojno prikazanih žena” u seriji.
    Ako “dostojno” prikazana uloga žene u fikciji ne prolazi kroz “suspention of disbilief” kod gledatelja niti privlači gledaoce općenito onda imaš problem sa vizijom feminizma.

  • jelena says:

    1. ne zamera se nasilje jer je autor teksta čistunac iz nedođije, nego jer se nasilje i seks koriste najčešće kao zaklon, štit i mamac, iako ima naravno situacija kad su full svrsishodni

    2. pisala je o ŽENSKIM likovima jer je to tema, za svaki napisan lik je poentirala – meni je najbolja rečenica u kojoj se lepo kaže da se poništava neretko ono što je kod martina zakon – “Ključna stvar kod Martinovih likova jest da izvrću stereotipe. Ali kako ih pišu Benioff i Weiss, ti isti likovi postaju stereotipi od kojih u knjigama bježe.”

    3. nisam iz teksta shvatila da je problem silovanje, nego jer silovanja nije bilo, i jer se ta scena iz, ja msm, senzacionalističkih razloga tako režirala. menjati stvari je sasvim cool, pogotovo za nas koji smo prvo čitali knjigu, ali na stranu to – cool je jer se dobija nešto novo, a ne knjiga za nepismene. s druge strane, ako radiš adaptaciju ane karenjine, i ne ubiješ je na kraju, gde si onda? na terminu ‘zasnovano na’ ja bih rekla

  • Alfa says:

    Dno.

  • Slaven Hrvatin says:

    Zanimljivo je koliko muškaraca u komentarima jednostavno ne može pojmiti koncept sveprisutnog nasilja nad ženama. Tekst je izvrstan, a komentari mu daju dodatan šarm. :)

  • dada says:

    ne znam zašto kolumne, a ovo ide u tom, smjeru moraju biti, “ja” i “meni”…to je subjektivan dojam, dobiven zbog primjera koji zastupaju početnu tezu…sve što je iole suprotno ili ne, daj bože, u sukobu s isključivom tezom autorice, se niti ne spominje..kad se tako stvar postavi niti meni se ne gleda serija, ali ovo je više blijed pokušaj, nego “dobro poentiranje” da bi se iskazalo nezadovoljstvo…istina, martin ruši steroetipe, ali iz knjiga se jasno vidi njegov stav o pitanju roda i spola te njegove teorje, prakse i funkcije u društvu. a sve duhom feminizma nadahnute žene će veći izvući neki primjer koji će svaki “pravi” muškarac povinistički nabiti na…. lijepo pozdrav svim ljubiteljima redatljske slobode u interpretaciju tuđih zamisli

  • dada says:

    pisano je mobitelom…nemojte zamjeriti na tipfelerima. sramota je već prisutna, kao i isprike :)

  • Anarhist says:

    Super tekst! Kad te netko od mizoginih seronja koji su sigurni u svoju prosvijetljenost pita koji će nam qurac feminizam, sam im pokaži ovaj tekst i komentare.

  • Pooparoo says:

    White knighting!

  • Flegma says:

    Meni, koji nije čitao knjigu, niti ima namjeru, serija je odlična. A glavnina otpada upravo na otvorenost prema seksu i BDSM scene, koje su hrabri korak naprijed za TV seriju, jer do sada bi čovjek pomislio da ljudi se seksaju samo kao iz romatičnih filmova ili u drugu ruku, sportski kao u pornićima. Okriviti ih da je nasilje u seksu i njegova promocija je malo reći glupo.

  • DS says:

    Kao da ih Oz nije odgajao.

  • dada says:

    i The League of Gentlemen nemoj zaboraviti 😀

  • peco says:

    Za mene je FAK gotov. Go and watch sex & city stupid mangina.

  • Kajtaz says:

    Ćlanak je čisti govor mržnje prema nama jadnim muškarcima

  • Fem says:

    Cini mi se da ovdje postoji problem shvacanja. Apsolutno krivo interpretiraš suštinu. Zanemarujuci nebitne sekvence i koncentriravši se na cjelokupnost, jasno je kao dan objektivnim očima(ali ne i autoru ovog texta) da u seriji ništa nije promašeno. Žene su itekako ravnopravne muškarcima, a nekad i superiorne, baš onako kako Martin i prezentira. Objektivnom promatracu je jasno kako npr. Martin jasno prokazuje na nedovoljnu snagu Dany, koja prakticki i sama priznaje da ne moze vladat bez muskarca jer joj nedostaje snage unatoc posjedu snage zmajeva. U seriji je se cak prikazuje bez te mane, ako to mozemo smatrati manom. Majka Robba Starka je i u seriji i knjizi itekako indenticno opisana. Kao snazna majka koja ima ogroman utjecaj u “muskom svijetu”. Dalje necu ni nabrajati. Apsolutno nerealan text i to iskljucivo iz problema feminizma, to je ubiti jedini problem svega.

Leave a Reply

Your email address will not be published.