Sonyjeva kapitulacija

Piše: Dragan Antulov

Kako je to živjeti u onome što Kinezi u kletvama zovu “zanimljiva vremena” upravo se ovih dana otkriva u Hollywoodu, s obzirom da se Sony, jedan od najvećih studija i ogranak jedne od najmoćnijih svjetskih korporacija, našao u situaciji bez presedana. Naime, netko bi se zbilja trebao potruditi otići u prošlost da pronađe primjere kada su poslovni entiteti takvog kalibra dizali ruke od svojih projekata na tako spektakularan i ponižavajući način kao što se dogodilo s filmom The Interview. Komedija o dvojici televizijskih producenata koje CIA koristi kako bi izvela likvidaciju sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una na kraju je u posljednji trenutak bila povučena iz kina i to iz razloga koji ni najbolji “spin doktori” i PR-majstori ne mogu objasniti nikako drukčije nego popuštanjem pred ucjenom. I to, da stvar bude još gora po Sony, nije riječ o ucjeni američke vlade, pa čak ni sjevernokorejske – na čije se prosvjede prije deset godina u slučaju filma Team America:  World Police teško itko obazirao – nego gomile zasad još uvijek anonimnih hakera.

2 - Copy

Cinici, a takvih se Hollywood itekako potrudio stvoriti u posljednjih par desetljeća, prisjetit će se, dakako, da povlačenje filmova iz kino-distribucije prije premijere, zapravo, predstavlja uobičajenu poslovnu praksu. Problem s The Interviewom je u tome što nije riječ o nekakvom sitnom filmčiću koji se relativno bezbolno može strpati u “direct-to-DVD” distribuciju gdje će načiniti manje štete po prestiž nego što bi u kinodvoranama učinio po financije studija;  umjesto toga je The Interview predstavljao prilično razvikano ostvarenje filmaša koji je Sonyju i Columbiji Pictures u posljednjih nekoliko godina donosio itekakav prestiž, pa i nezanemarivu količinu novaca. Zbog toga su najveći među cinicima sve do posljednjeg trenutka bili uvjereni da je u pitanju ništa drugo nego lukavi reklamni trik, odnosno nastojanje da se lažiranim kontroverzama i skandalima napumpa publicitet, a i time gledanost filmu koji zbog žanra i teme nije imao neke ozbiljne šanse natjecati se s dječjim filmovima, romantičnim i drugim komedijama koji caruju američkim kinoblagajnama u božićnoj sezoni.

Nije isključeno da je cijela stvar možda tako i započela, ali ako je takav “briljantan” plan i postojao, prilikom njegova izvođenja stvari su krenule prilično krivo. Teško da je nekakav publicitet za, u najboljem slučaju, srednjebudžetnu i ne baš tako ambicioznu komediju dovoljan razlog da netko istrese prljavo rublje o čelnicima vlastitog studija, kompromitira sigurnost tisuća zaposlenika, zatruje odnose sa suradnicima, te na sebe navuče ne samo mržnju geekovske gomile koja je upravo Sony držala jednim od glavnih arhitekata SOPA-e, nego i takvih “igrača” kao što je Google. Kada se još uzme u obzir da će, prema najoptimističnijim procjenama, čišćenje meteža koji je ostao nakon afere (budžet filma, odštete i sudske parnice, instaliranje novih sigurnosnih sustava i sl.) doći oko 200 milijuna dolara, The Interview se ne može okarakterizirati drukčije nego kao jedna od najvećih holivudskih katastrofa u posljednjih nekoliko godina.

2

Posljedice Sonyjeve kapitulacije, naravno, neće biti ograničene na sam Sony, a na što je dovoljno pogledati Twitter, gdje vodeći holivudski igrači, politički i drugi komentatori izražavaju zgražanje ne samo zbog kukavičluka korporacijskih glavešina, nego i zbog toga što se time ustanovljuje “loš presedan” i “dovodi u pitanje sloboda govora”. Iako su takve tvrdnje malčice ipak pretjerane, jer nitko ne može tvrditi da u Hollywoodu posljednjih godina nije bilo autocenzure i određenih čvrstih parametara za sadržaj, uključujući i one svjetonazorske i političke, sve što se dogodilo ipak ostavlja gorak okus u ustima. Ako je Hollywood i ranije nastojao igrati ziheraški, izbjegavati bilo kakvo “talasanje” i skretanje od ustaljenih formula, danas za to ima dodatni razlog. A kada se jednom, za nekoliko godina, desetljeća ili stoljeća, The Interview konačno iskopa iz bunkera, najvjerojatnije će se ispostaviti da i nije bio vrijedan takvog rizika.

19 komentara za “Sonyjeva kapitulacija

  • jelena says:

    ne verujem da je poenta u samom tom filmu (o njegovoj ubojitosti ili provokaciji da ne mudrujem), niti gubitku (ne msm na finansijski) koji donosi ovaj razvoj događaja kompaniji.

    recimo pod a da su film pustili i da se nešto desi – tog se hejta budućeg nikad ne bi rešili, to bi im bio slom za vjek vjekova

    ovako su odigrali najbolje – malo će ih napadati, ali ništa strašno se neće desiti. oni koji ne pristaju na ucene neće zbog ovog početi i obrnuto. silni čuvari slobode plus su dobili priliku da poentiraju i objasne. dakle sony je kleknuo i okrenuo obraz i čeka da prođe

    msm i da nije mrtva šema da film, maltene na zehtev javnosti bla bla ipak puste. ko će to ići da gleda je posebno pitanje. kao i šta su im još pokupili, mada tad valjda ne bi ovako postupili

  • DS says:

    Hahaha yahoo.com/news/obama-vows-u-response-north-korea-over-sony-002303335–finance.html.

  • Vedran says:

    Ma mislim da je to sve brdo gluposti o Sjevernoj Koreji i njihovim hakerima. Bojim se da je ovo samo pripremanje terena za neki slijedeći USA zakon ala’ ACTA ili slično, kako bi se podigla “sigurnost” na mrežama, i to doslovno da ti ubuduće nadgledanje bude virilo iz šup*a a narod to bude htio kako se ne bi ponovo dogodio slučaj “Sony”.

    A ne zaboravimo i još jednu stvar, početkom godine upravo Sony je otpustio par tisuća radnika i to baš iz digitalnog odjela, tko zna, možda je čitava priča osveta nekih nezadovoljnih radnika. I posljednje, iako ne nevažno, mislim da će Sony na kraju izdati film “direktno na video” jer vjerojatno kao ovakakv i nije baš neki veliki blockbuster domet.

  • Dora Eva says:

    Za tezu da Sony na ovakav način, a nauštrb svoga kapitala, radi na uvođenju interesa i svojih brojnih konkurenata na globalnoj razini – treba imati maštu :)

    Meni je teško zamisliti da bi na predbožičnoj konferenciji za novinare aktualnog USA predsjednika Baracka Obame prvo pitanje novinara zaduženih za Bijelu kuću bilo upravo pitanje Sony-a, a da se ne radi o interesima dubljim od kapitala. Odnosno da se ne radi o nečemu što je Bijeloj kući na prvom mjestu. Možda nacionalna sigurnost? To pokazuje i činjenica da su tajne službe USA uključene u istragu. Osim toga prošli tjedan je iz Bijele kuće potvrđeno da se radi o napadu iz Sj. Koreje.

    (Sumnjam da bi poznanstvo između Obame i Clooneya bio dovoljan razlog za aktivaciju predjednika USA. Iako, ako se prati vrijeme izlaska u javnost Clooneya i Obame, uočava se da na svojoj predbožičnoj konferenciji Obama ponavlja stavove koje je dan ili dva prije toga na stranici deadline.com u intervju-u iznio Clooney)

    O okolnostima:

    U medije je puštena vijest kako je Sony stopirao prikazivanje filmova zbog prijetnji hakera o novom 9/11 u kinodvoranama koje to naprave.

    Kinodvorane su, navodno, nakon konzultacija sa svojim odvjetnicima, shvatile da bi odgovornost za eventualne takve slučajeve – pale na njih. Povukle su se.

    Prema saznanjima tajnih službi USA, ne postoje realne prijetnje za ovo.

    Navodno, Sony se povukao zbog odluke vlasnika kinodvorana. No, legitimno se može postaviti pitanje je li to zbog toga što je na serverima Sony-ja bilo još nekog sočnog, kompromitirajućeg materijala. Onoga za kojeg nitko ne želi da ga se objelodani.

    Pogotovo jer izgleda da zbog ovog curenja nezgodnih sadržaja, nitko od glavešina drugih filmskih kompanija nije potpisao peticiju koju je pokrenuo Clooney. Je li to zbog straha od prodora hakera na njihove servere i objavu njihovih podataka?

    Da ne dužim o onome što svi znamo… bili hakeri u ovom ili onom dijelu svijeta.. krhkost kapitalističkog (USA) sistema su ovi hakeri oslikali u svoj njenoj veličini.

    USA mediji su trubili o sadržaju mailova, jer im je to donosilo profit. Nisu se bavili pitanjima u pozadini, a još manje razmišljali o tome da njihovo djelovanje ide u prilog hakera.

    USA kinodvorane su otkazale spremnost na prikazivanje filma, jer su se, prema savjetima svojih odvjetnika, bojale tužbi.

    Sony nije bio u stanju pokazati zube, jer se bojao daljnjeg istjecanja nezgodnih informacija sa svojih servera.

    Ostali USA distributeri odbili su potpisati peticiju, jer su se plašili napada na svoje servere koji je doživio Sony.

    Dakle, tko god da je izvršio udar na Sony, jedan je korak ispred. Jer je u poziciji da ima podatke i dobro zna kako će tko od uključenih reagirati.

  • Jelena Djurdjic says:

    sve u svemu je li tebi drago što se sve to desilo :D?

    obama malo koju priliku propusti da se ubaci u šou-biz. em ga ozbiljno finansiraju, em se čovek tu dobro snalazi. a i ovo je sitting duck situacija za njega, američka sloboda je dovedena u pitanje

    volim kad nemamo pojma šta je sve u pitanju. biće ovo dobar film za koju godinu

  • Dora Eva says:

    Ne znam s čim ima veze to je li nekome drago ili ne što se ovo dogodilo.

    Nikad Interview neće biti dobar film. Komedija koja nema dovoljno suptilnosti da izmetaforizira stvari, a čime bi se sve ovo izbjeglo, to će ovaj film biti za sva vremena.

    Ovo je rat preko žica između Koreje i USA i čini se da Koreja debelo vodi. Toliko o američkim slobodama.

  • DS says:

    Čini mi se da su autori filma naprosto išli na iskorištavanje opće sprdnje s Velikim vođom, stoga sam skeptičan što se tiče razine humora i sadržaja – ali, kako je to već bilo nekoliko puta – zbilja postoji mogućnost da je u scenariju podvaljeno da, jednom kada u filmu tamo odu, se pokaže da (neke) stvari bolje funkcioniraju nego u Americi. To je jedini razlog zašto me film načelno zanima, izuzev filma kao filma, naprosto da vidim jesu li iskoristili priliku štogod podvaliti, kao što je to napravio npr. Lego ili Battleship, svak u svojoj (ne)kvaliteti.

  • Dora Eva says:

    U mene je nešto previše godina pa cijenim svoje vrijeme. Drugim riječima, obično mi ne pada ni na kraj pameti trošiti ga na filmove koji prema rezultatima metakritike po imdb-u ne prijeđu određenu razinu ocjene. Nije mi to jedino mjerilo, jer ipak su u pitanju Ameri. No, znam koji kritičari imaju ukus i druge filmske finese slične mojima pa su mi njihove ocjene prvenstveno mjerilo.

    Nema ništa gore od toga da potrošim cca 2 sata na nešto što mi vrijeđa pamet po bilo kojoj osnovi.

  • DS says:

    Pitanje motiva za gledanjem je, naravno, osobna stvar.

  • Dora Eva says:

    Ono višlje je napisano baš zbog te neobične prirode motiva :)

  • Jelena Djurdjic says:

    ima veze sa svačim da li ti je drago kad se nešto dogodi ili ne, a pogotovo ovako nešto

  • Dora Eva says:

    Po meni nema. Osjećaji su presubjektivni i time, ovom prilikom, irelevantni. Dajem prednost koliko toliko objektivnijoj analizi na osnovi dostupnih činjenica. A ni ona, naravno, ne betonira stav, jer znam da mi štošta potrebno za to – nije dostupno :)
    Dakle, ovdje je u pitanju samo mentalna igra s mogućnostima.

  • DS says:

    “Nema ništa gore od toga da potrošim cca 2 sata na nešto što mi vrijeđa pamet po bilo kojoj osnovi.”

    …je de facto komentar koji s objektivnošću nema nikakve veze. Niste ni na koji način dužni išta raditi po pitanju filma Interview ili bilo kojeg drugog filma, pa vas ni ne mora zanimati ima li Interview kakve objektivne vrijednosti ili vrijednosti uopće, e da biste to morali pogledati neovisno o mišljenju i preferencijama, iako bih sugerirao da se film treba pogledati da bi se ustanovilo koliko je cijela situacija ironična.

    Suprotno tome, moja je pozicija spram situacije s Intervjuom drugačije utemeljena, kao što sam iznad objasnio, te odatle proizlazi da želim pogledati Interview i unatoč najvjerojatnijoj splačini od filma svejedno provjeriti ima li štogod vrijednog pažnje. Svatko tko naginje tome da cijeni film kao film, a ne tek kao nešto što mu se sviđa bilo kao usputna zabavana ili cijelodnevni utrošak dosade, htjeti će baciti oko na Interview.

    Nadalje, motiv za gledanje filma i samo prosuđivanje filma dvije su različite situacije/radnje koje se, doduše, često isprepliću. Pozicija “ne pada mi pamet trošiti 2 sata na nešto što mi vrijeđa pamet na bilo kojoj osnovi” je toliko generalna tvrdnja da može vrijediti za apsolutno bilo što. Nekome pamet vrijeđa kompletan žanr znanstvene fantastike. Drugome pamet vrijeđaju svi hrvatski filmovi, a pogotovo oni koje financira HRT. Motiv za gledanjem filma, pogotovo u situaciji u kojoj ne postoji neka interno ili eksterno stvorena dužnost, ovdje je totalno subjektivna i odatle se s obzirom na nju svatko može odnositi kako mu odgovara.

    Proces same prosudbe filma drugi je par rukavica i iz njega može proizaći nešto što je sasvim u skladu s motivom ili nešto što je motivu oprečno, a to oboje može biti sasvim u skladu s objektivnom kvalitetom filma ili mu pak biti posve oprečno; što je pogotovo značajno ako baš taj sud izlazi u javnost. U ovom slučaju ne radi se o puko subjektivnim stvarima, iako bi se neki rado uvjeravali da je tako, jer je u pitanju procjena umjetničkog djela koja ima svoje posljedice. U slučaju Interviewa, dodatna je zanimljivost cijeli showdown, koji postaje povijesno pitanje.

    Da dodam prigovor na ‘presubjektivnost osjećaja’: u najširoj slici, nekakva kvalična stanja možda su oblik izrazito subjektivnih stanja, ali u pravilu osjećaji imaju svoj racionalni poredak stvari. Empatična će se osoba slomiti na kraj Waltz with Bashira, ali ne zato jer previše intenzivno doživljava nešto što bi neki racionalizacijski kurčić iz historijske perspektive nazvao “još jednim u nizu pokolja”, nego zato što film kodira dostavu materije upravo da pogodi liniju od puke racionalizacije do onog što ljudska vrsta genetički konzervira, dakle empatiju, te čini to upravo da bi rastvorila mjesto u kojem se mi kao Mi zrcalimo. Cijela naša ljudska spika jest u osjećajima – druga je stvar što netko ne razumije na koji način.

  • Dora Eva says:

    Ne treba mi objašnjavati da nemam duga išta činiti po pitanju filma Interview. Stvarno mi nije jasno zašto pišete o tome. To se nigdje nije niti spominjalo zar ne, nego osobni motivi?

    Čini mi se da ste pobrkali moj stav o „objektivnim“ okolnostima u vezi filma s, po Vama potegnutim „objektivnim vrijednostima ili vrijednostima uopće ovog filma”. Već je navedeno da film s moje strane nije pogledan, nego da se oslanjam na one američke kritičare koji imaju ukus najsličniji mome.
    Film neću pogledati, kao što rekoh, šteta mi je vremena. Uz to, na stranu užeglost trenutka. Ima tu i nešto od odbijanja biti dijelom onoga što je trend, naime, kad su se pojavile hakirane gole fotke nekih od zvijezda hollywooda, svjesno ih nisam išla pogledati.

  • Dora Eva says:

    Bože, dušo, stječem dojam da si osjetio da su moji postovi nekakvo univerzalno pravilo. Ma, neeeeee, ja samo pišem što mislim. Nemam otpora prema žanru kao takvom, samomi nisu po volji filmovi koji me vrijeđaju. Mene. Ne tebe. Ne nikog drugog. Nije ovdje bilo pokušaja da se nametnem kao chef.

  • Dora Eva says:

    Evo o ovome pojmanemamništa, čak moje je iskustvo dijametralno suprotno. Bilo bi zgodno objašnjenje:

    “u pravilu osjećaji imaju svoj racionalni poredak stvari”

  • zirafa says:

    Nema ništa gore od toga da potrošim cca 2 sata na nešto što mi vrijeđa pamet po bilo kojoj osnovi.

    ova rečenica me podsjetila na jednu zgodu prije nekoliko godina kad je neka gospođica izjavila u videoteci da ne želi trošit vrijeme na glup film i nakon toga potrošila tri sata birajući neki film. :)

  • Dora Eva says:

    A, DS prijatelju.

    Bolje na spoznavanje lošega nego na gledanje lošega.

    Mislim da nije baš tako teško shvatiti.

  • DS says:

    Mislim da je ova godina jedna od posljednjih za videoteke.

Leave a Reply

Your email address will not be published.