Sekspozicija ili igre za odrasle u ‘Igri prijestolja’

Piše: Daimon Bell

Od grčke mitologije, gdje pola priča počinje Zeusovim silovanjem neke djeve, nakon čega su rođeni brojni polubogovi i božice, preko skrivenog erotizma bajki koje su feministice iznijele u reviziji na vidjelo (Angela Carter i njezina zbirka priča The Bloody Chamber), do seksom i nasiljem ispunjenih modernih filmskih i televizijskih ostvarenja – nikada nije trebao nikakav izgovor da bi golotinja i seksualnost bile na ovaj ili onaj način u središtu ljudskog zanimanja. U skladu s time i moderno društvo pretežno je zaokupljeno razmišljanjem o više-manje istim temama kao i ranije civilizacije, a relativno nedavno pojavio se i zanimljiv termin namijenjen opisivanju upravo tih, ne tako čednih scena u HBO-ovoj dramskoj seriji Igra prijestolja – ”sexposition”.

2

”Sexposition ili ”Exposition with a Twist”…

Već na početku da ne bi bilo zabune, sexposition” nije isto što i sex position. Termin je zaživio 2011. i složenica je izvedena od riječi sex i exsposition: seks + ekspozicija.

Prvi ga je put upotrijebio bloger i televizijski kritičar Myles McNutt referirajući se u svojem tekstu na sedmu epizodu prve sezone Igre prijestolja (”You Win or You Die”) i scenu u kojoj Peter Baelish (Aidan Gillen), poznatiji kao Littlefinger, promatra erotske igre između prostitutki koje upućuju jedna drugu u tajne zanata, i usput iznosi svoj osobni monolog i razmišljanja o srednjovjekovnoj definiciji moći.

McNutt je terminom pokušao obuhvatiti sve one scene u seriji u kojima su gledateljima iznesene bitne informacije koje prethode priči ili su potrebne za njezino razumijevanje, a umetnute su u kadar ispunjen seksom ili obnaženošću. Nastojao je istaknuti daje golotinja ovdje ključna kako bi zadržala gledateljevu pozornost, dok se istovremeno kroz monolog lika u drugom planu odvija iznošenje ekspozicije.

Sve je to vrlo filozofski smišljeno, a naravno, vrlo je brzo dobilo i svoj humoristični odgovor u obliku SNL (Saturday Night Live) skeča i fikcionalnom liku Adama Friedberga (tumači ga Andy Samberg), 13-godišnjeg dječaka zaposlenog na mjestu kreativnog konzultanta Igre prijestolja. Njegov je zadatak nadgledati količinu seksa i golotinje u seriji, no kako je vođen isključivo burom tinejdžerskih hormona koje ne drži pod kontrolom, razmišlja samo o seksu i njegove su odluke diskutabilne. Od fikcionalnog Martina uzdizan je u visine kao vizionar i genije, a ni ostatku ekipe ne smetaju njegovi pubertetski ispadi kako se prihodi samo gomilaju.

Prema redatelju Neilu Marshallu postoji i stvarna osoba vrlo slična Friedbergu, producent na HBO-u koji potiče na ubacivanje što više erotskih scena u radnju, i navodno je i sam izjavio da, dok ostatak ekipe predstavlja kompleksnu dramsku stranu, on sam utjelovljuje čisto perverzni dio publike.

4

Bilo kuda gole žene svuda…

Početi nabrajati čije smo sve obnažene grudi vidjeli u Igri prijestolja preopsežan je pothvat s obzirom na to da svako malo netko odbacuje svoje krpice da bi se iz ovog ili onog razloga prošetao ekranom kao od majke rođen.

Uvijek je to isti poriv potaknut dominantno-submisivnim polaritetom u svim društvima, bilo da je riječ o patrijarhatu ili matrijarhatu, koji je Max Weber lijepo sažeo riječju ”herrschaft” (Wirtschaft und Gesellschaft). Obnažene scene redovito su obojene ili snagom ili slabošću protagonista. Daenerys kao dominantna vladarica izlazi gola iz vatre sa zmajevima na ramenima, čime uređenje nomadskih Dothrakija koje je prvotno bilo patrijarhat biva iznenađujuće lako preokrenuto u matrijarhat, a i crvena vještica spretno koristi seks kako bi manipulirala Stannisom Baratheonom. S jedne strane imamo dominatne žene koje se ponosno pokazuju, a s druge one submisivne koje se skidaju po naredbi nekoga muža, ljubavnika ili svodnika.

I dok sa zanimanjem pratimo neke od tih nimalo stidljivih susreta i ogoljivanja: incestuozne odnose Cersei i Jaimeja, vezu Daenerys i Khala Drogoa, Jona Snowa i Ygritte, Tyriona i Shae, pokoju homoseksualnu usputnu aferu, provjerene scene u bordelima zapravo su najpopularnije. Muškarci redovito posjećuju bordele jer su ne samo najprivlačnija već i najsigurnija mjesta za dogovaranje političkih urota. No prije ili kasnije svi, pa i poslovni razgovori, završe među plahtama, a kako broj riječi biva sveden na minimum, mnogo je više sekspozicija i mnogo manje ekspozicija.

2

U retrospekciji i inspekciji…

Popularizacijom termina sexposition on se retrospektivno počeo povezivati i s nekim drugim HBO-ovim serijama eksplicitnog sadržaja, ponajviše Sopranosima, gdje se bitna izmjena informacija redovito događa u striptiz-klubu punom obnaženih plesačica koje se izvrću po šipkama, a potom i s Deadwoodom, mjestom u kojem se teško živi i lako umire, a u skladu s tim životnom stilu lokalni šef vodi bordel u kojem ga očekivano redovito opslužuju na koljenima. Rekorde golotinje obarala je serija Rim, ali i Ballova vampirska sado-mazo limunada s američkog juga, Okus krvi, u kojoj ne fali pretjerivanja svake vrste, od vilinskih orgija do ”tripova” na vampirskoj inačici LSD-a. Ni Showtime se nema čega postidjeti i dao je, i daje još uvijek, svoj hvalevrijedan doprinos škakljivih scena serijama Kalifornikacija, Borgije, Tudori, Besramnici

Unatoč tomu što su žanrovski različite, zanimljivo je da se mnoge sekvence ovih serija redovito događaju uvijek u mjestima sumnjiva morala – bordelima, birtijama ili striptiz-barovima, provjerenim okvirima unutar kojih golotinja uvijek funkcionira.

HBO se zapravo čak obuzdaje više od nekih drugih TV mreža. U prosjeku je potrebno 23 minute i 33 sekunde da se netko pojavi nag, na Showtimeu taj je prosjek 11 min i 28 sekundi. Kako god, upalite li neki od ovih programa, netko će se prije ili kasnije prošetati obnažen; ako ništa drugo, čisto da popuni kvotu.

6

Pornografija vs Umjetnost…

Iako R. R. Martinovi romani obiluju eksplicitnim scenama seksa, one tek predočene na film izazivaju burne reakcije, možda zato što je čovjek zapravo jako vizualna životinja. Moderna kultura samo je izrazito dobro naučila manipulirati našim animalnim fantazijama, ništa više.

Česte su rasprave što je to dobar ukus i što se smatra opscenim, a što umjetničkim, a danas, s obzirom na to da sve prolazi, teško je procijeniti. I dok je, na primjer, roman The Story of O radikalan osvrt na potpunu objektivizaciju žene, ekranizacija je gotovo samo čisto pornografska; Ljubavnik lady Chatterly izazvao je zgražanje kada je objavljen, a sad spada u ozbiljnu književnost, nad markizom de Sadeom gnušali su se u 18. stoljeću javno, dok je tajno bio itekako popularan. Književnost je prošla ista pitanja pornografije i umjetnosti prije filma i dalje ostavljajući diskutabilnim što je to točno umjetničko, a što opsceno.

Lakše je onda povući paralele nego ocrtati jasne granice kada se te granice stalno mijenjaju. Filmski uradak Duboko grlo otvoreno je pornografske prirode i nema nikakve pretenzije na ozbiljniju publiku. Cilj je pornografije izazvati čisto uzbuđenje pa neka radnja i nije potrebna. Ali zar to i nije često cilj mnogih erotskih scena i u ozbiljnim serijama – pružiti čisti užitak gledanja?

Gdje su točno onda precizne razlike? U kvaliteti priče? Kontekstu? Podtekstu? Publici na koju cilja?

Je li uopće više bitno?

5

Živjelo njegovo fordstvo! – ili živio konzumerizam…

Kako se približavamo Huxleyjevoj distopijskoj viziji romana Vrli novi svijet, postaje i sve manje bitno što gledamo dok god to ugodno popunjava vrijeme. Dok se ”vrli novi svijet” klanja velikom Henryju Fordu, čiji je izum pokretne traku omogućio serijsku proizvodnju i time udario temelje hedonističkom društvu slobodnog promiskuiteta i legalne droge (Some) koja briše sve ozbiljne probleme, njegovo fordstvo kontrolor ljudske proizvodnje Musthapa Mond objašnjava kako su ljudi jednom davno živjeli kao životinje i sami rađali i odgajali svoju djecu (šok i nevjerica na licima onih koji ga slušaju) jer nije postojala serijska proizvodnja instant dječice iz epruvete na pokretnim trakama.

Možemo lako zamisliti kako naše društvo samo što nije počelo objašnjavati svojim mladim izdancima kako su jednom davno postojali isto tako filmovi i serije bez golotinje i nasilja, na što će netko možda zgroženo upitati: ”Pa što je tu bilo zabavno?”

9

Moderna publika uvijek mora biti zabavljena i ne želi prosjediti dugačke govore i scene natopljene reminiscencijom i prisjećanjem. Ona traži nešto što će joj zaokupiti pažnju sada i odvući je od zamornih monologa i dugih razgovora.

Nismo još tako daleko došli da proizvodimo ljudsko meso na traci, ali svakako smo već sada potrošačka kultura koja mora imati sve odmah ili sad. Golotinja dolazi na pokretnoj traci pružajući upravo to instantno zadovoljstvo. Vodeći se principom ”kruha i igara”, narodu se pruža lako probavljiva zabava prije nego je stigne i zatražiti.

Prijašnji tekstovi u Tjednu Igre prijestolja na FAK-u:

13 stvari o seriji Igra prijestolja koje možda niste znali

Za mene je gotova Igra prijestolja

13 najboljih dvoboja u Igri prijestolja

Esmé Bianco: Martinov svijet jednako je okrutan kao i ovaj u kojem živimo

Leon Profesionalac: Što je zajedničko Igri prijestoljaKući od karata?

13 najboljih romantičnih scena u Igri prijestolja

‘Ugovorom mi je zabranjeno pričati o zmajevima’


Sve dosadašnje sezone mogu se pogledati putem usluga videa na zahtjev na HBO On Demand i HBO GO.

Leave a Reply

Your email address will not be published.