Robin Hood – Redizajniranje legende

Piše: Danijel Špelić

Što se dogodi kad netko nema pametnijeg posla, pa ide snimati 753. verziju popularne folk story o odmetniku iz Šervudske šume? Ovaj tekst. Dobro, Ridley Scott nije baš nezaposlen čovjek, ima najavljeno toliko projekata da više ni sam ne zna što bi snimao. I Robin Hood je dobar materijal, zahvalan za ekranizacije (što je netočno, ako ćemo iskreno, jer ne postoje baš pravo službeni zapisi o tom zgodnom šumskom vragu koji bi se mogli ekranizirati), a Ridley i njegov kućni frend Russell su vjerojatno mislili da bi se možda opet mogao zalomiti pokoji Oscar. Zato su izašli u javnost i dali priopćenje – snimamo novu verziju Robina Hooda. Pazi dodatak. On će biti negativac, a šerif iz Nottinghama pozitivac. Čak su i oni najveći obožavatelji suludih projekata rekli – ha? Dodatak dva, oba lika će glumiti Russell. Ponovno – ha? To je trajalo neko vrijeme, a onda se netko pametan sjetio reći, dečki, to ne bu išlo. Zato Ridley i Russell ponovo izlaze na scenu i ovaj put je to normalno saopćenje – radit ćemo klasičnu priču. Fino. Ali, naš će junak biti realan i bit će to najbolji Robin Hood kojeg ste do sada gledali. Treći put – ha? Ali, dobro, svima je u sjećanju Gladijator, Maximus i te šeme, pa valjda neće i ovo zaribati, pogotovo kad se najavljuju epske scene bitaka. N-da, sad pravimo rez i odlazimo u prošlost. 1991 godina.

Robin Hood – Princ Lopova doslovce upada s neba na kino repertoar i radi dar-mar. Onda nije bilo interneta ili svakodnevnih novosti, jedva da je netko i znao kako je film snimljen. Kevin Costner kao engleski odmetnik – aha, svakako. No, stari Kevin je onda palio i žario, vrhunac karijere i film je nemilice razarao. Da razarao, nisi ga mogao izbjeći čak ni na radiju jer je Bryan Adams složio onu poznatu singlicu Everything I do… koja se nije skidala s top lista. I onda je netko primijetio kako je to novi Robin, miljama daleko od light verzije s Erollom Flynnom, tajicama i šumom koja izgleda kao filmski set. Ovaj Robin je lik koji je moderan (ajmo reći realan) šuma izgleda ko prava hebena šuma, njegova vesela družina postaje banda izbjeglica, a glavni bad guy je pravo zločest tip. Netko sumnjao da će takav biti? Glumio ga je Alan Rickman. Sad nije terorizirao Nakatomi toranj, već Englesku. Zalutao je tu i tada ne tako popularni Morgan Freeman, pola engleskog glumišta se preselilo u šumu, a pojavio se i mlađahni Christian Slater. Puna kola glumaca, svaki s lijepom minutažom. A priča je bila pravo redizajnirana. Robin je postao junak jer je morao, a ne zato što mu se zajebavalo po šumi, akcija je bila vrhunska i napeta, a pozornica prljava – nema što se nije promijenilo. Dojmovi? Vrhunski. Kritika je uživala, producenti trljali ruke. Kultni film? Teško, ali vraški zabavan.

Sadašnjost. Ridley i Russell izbacuju svoju verziju i – događa se jedna vrsta promašaja. Ne toliko financijskog, ali nije ni to nije baš nešto impresivno (za američko tržište). Dobili smo sve, prljave setove, okrutne likove, epske bitke… i ništa više. Aha, pitate kako to „ništa više“.

Ridley je, u svojoj namjeri da bude ozbiljan i realan, išao nanovo redizajnirati priču na način gdje je Robin dezerter iz vojske (ponovo ha?), a u Englesku dolazi pod tuđim imenom te nastavlja ondje živjeti radi – ugovora. Lijepo. Samo je zaboravio na jednu stvar. Robin Hood nije stvaran (iako postoje neke naznake da bi mogao biti) i on je lik iz narodnih priča. Likovi iz narodnih priča su junaci, ne realni ljudi. Costner je to znao jako dobro te, iako je svojoj verziji dao prizemniji štih, nije to zaboravio. Ridleyjev Robin nema promjena, on je takav na početku, takav je i na kraju, ali Costnerov počinje kao razočarani plemić, pa postaje šumski vragolan, a onda tek pravi mitski junak, kad izgubi doslovce sve. Rusellov Robin zna jahati, mahati mačem i ratovati – to nije poanta. Koga briga za još jednog srednjovjekovnog ratnika koji se ne razlikuje od gomile drugih. Ne možeš legendi oduzeti ono što ga čini legendom, ne kad imaš ovakvog lika, popularnog u narodnoj predaji, literaturi i svemu ostalom. I tu leži popriličan fail s Russell/Ridley strane. Robin Hood svoju popularnost ne duguje tome što je realan lik s kojim se možemo poistovjetiti, njegova privlačnost leži u tome da je to lik koji je ustao protiv bogatih i branio siromašne.

Taj bitni element se u posljednjoj verziji gubi, točnije, nikad ni ne postaje dio priče. Ridleyja zanima kako će okupiti vojsku i napraviti još jednu epsku bitku. To je možda funkcioniralo u Gladijatoru, ali ne i ovdje. Robin i nije dio epskih bitaka, njegov način borbe (ako ćemo sad cjepidlačiti i ulaziti u detalje) jeste gerilski. Naravno, postoji i pojašnjenje. Ovo je uvod u to kako je Robin Hood postao Robin Hood. No shit, Sherlock, do tell… kako je Robin postao Robin. A koji dio od toga nije prikazan u Costnerovom Robinu? I nije im trebao cijeli jedan film da to prikažu već bi dio radnje bio dovoljan. Kako je trebao postojati i drugi dio filma (kažem ispravno trebao) ovo nas je trebalo samo namamiti da budemo spremni za novi grand slam doživljaj epske veličine. Ništa od toga. Nema nastavka jer, pa film je financijski radio slabije nego je trebao. I Ridley se, kao, malo umorio od epskih bitaka. Daj me nemoj, stvarno? To je bilo, naravno, nakon što je film pozobao relativno lošu prođu u kinima, ne prije, pa vi prosudite vjerujte li mu. Costner vjerojatno nije skidao osmijeh s lica dok je sve to slušao.

Također, uz ostale zaboravljene stvari, nekako je izostao i detalj da je Robin James Bond kad je u pitanju luk i strijela. Russellov je odličan strijelac… kao i svaki drugi u kraljevoj vojsci. Može li biti bezličnije od toga? Costnerov je maher, a ima i par scena gdje se to demonstrira. Zašto? Zato što jedan nije zaboravio osnovnu karakteristiku lika, dok je drugi to držao za besmislenu trivijalnost. Kao da Tarzanu oduzmete njegov urlik jer to nije realno. Kaj got. To je možda stvarno sporedna stvar, ali takvi detalji su priču o Robinu pretvarali u rasni avanturistički materijal (nikako epski), a te sitnice ga čine drugačijim od običnog puka. Jer junaci nisu običan puk, zlatno pravilo ovakvih filmova.

Gledajući s tehničke strane, oba filma su na visokoj kvalitetnoj poziciji. Oba su glumca dobro odigrali svoj dio (samo što je, naravno, zanimljivo kako engleskog junaka igraju Australac i Amerikanac) i Princ Lopova ima debelu prednost radi svojeg šarenog glumačkog ansambla. Ni pitanje režije nije bez mane. I tu Costnerova verzija ima laganu prednost, ali samo zato što je film poletan, dobro izgleda, ima nenadjebljive lokacije i snimljen je, u usporedbi sa zadnjom verzijom, za šaku dolara. Mislim, film od 48 milja u konačnici je stukao oko 400. Impresivno. Konačni zaključak? I nema ga, iskreno. Posljednji Robin je epski film, ali suhoparni epski film. Nema veličinu, a nedostaje mu zanimljivosti da bude nešto posebno atraktivan (jedino ako prizore velikih bitaka držite atraktivnima) te nije ni nekakvo posebno iznenađenje što je film pobacio na svim razinama.

Costnerov uradak nema velikih ambicija (barem ne onih koji završavaju Oscarima i govorima zahvale), ali zato ima duha. Avanturističkog, da budemo iskreni, nepatvorenog. Doduše, igra se malo s publikom provjerenim klišejima u vezi likova, ali to radi jasno i glasno, pa čak radi i dobru šalu na svoj račun. U verziji iz 2010. nema šale, doduše, par scena je trebalo pružiti i to, ali bezuspješno. Ali, oba su izvela ono što su planirala. Redizajnirali su poznate stvari i pokušali mitski lik približiti bliže zemlji. Oba su u tome i uspjela, svaki na svoj način, ali Costnerova verzija još uvijek odolijeva zubu vremena, što nekako govori i koja je uspješnije obavila posao. Russellov Robin je mlad, tek sišao s kino platna, ali već ga prati nepovoljni žamor propalih ambicija. To je i preteška riječ, film financijski nije propao kao neki drugi projekti, a i predstavljanje nekog novog Robina prošlo je bez prevelikog oduševljenja. Hoće li neka nova, buduća verzija pokušati opet napraviti nešto novo? Promjene su uvijek dobro došle, ali treba znati povući granicu gdje stvarnost postaje legenda, jer legende ne opraštaju ako ih pokušate banalizirati stvarima kao što je realnost.

6 komentara za “Robin Hood – Redizajniranje legende

  • Gjuro says:

    Odličan tekst, slažem se s autorom.

    Ipak, od svih filmova o Robinu Hoodu i dalje su mi najdraži Brooksovi “Muškarci u tajicama”. :)

  • Jelena Djurdjic says:

    Ako se izuzme poslednjih (okvirno) 20′ meni je ovaj film bio sasvim O.K. Ne smeta mi ni što je radjen po ko zna koji put (ne plaćam ja to :D), kasting pravi (recimo Rasela ne volim, ali ovde mi je baš baja ar excelence :D, a Kejt ko Kejt) itd itd Može se lamentirati nad time da nije uzeo planiranu lovu, i da nije remek delo, ali jasno se sećam, ko da je juče bilo :D, kako sam izašla zadovoljna iz bioskopa.

    (Dozvoljavam mogućnost da sam bila nenormalno dobro raspoložena tog dana 😀 )

  • maxima says:

    Ja sam, osim Errola Flyna, (LOL, no dobro, bila sam dijete…) ostala uskraćena za dobrog Robina po mojoj mjeri.

    Taman sad digla buru ne znam kakvu, ja npr. Costnera ne mogu ni na mapi (osim u “Untouchables”, to mi je great), ali sam, čim sam pogledala ovaj s Croweom, a u koji sam toliko polagala, rekla da je čak i Princ lopova bolji… a fakat nisam još uspjela skužiti što mi je tako loše bilo u tom filmu… ej, pa bio mi je … dosadan! To je neoprostivo 😀 Mislim da ću mu onda ipak dati još jednu šansu – kad budem dobro raspoložena – ono ipak, ta je uloga dobra za Ruskyja 😀

  • maxima says:

    BTW, članak mi je odličan, mogu točno pročitati podtekst i primjeniti ga na dosta drugih filmova, jako pitko, čitko i sve to. Bravissimo!

  • Maxima says:

    Gdje su zvjezdice za ocjenjivanje? :(

  • Deckard says:

    Treba me odmah…isprike svima, malo kasnim sa zahvalama, ali hvala svima na komentarima. Odmah mi lakše početi smišljati novi tekst :-) Nažalost, malo sam zaposlen s preseljavanjem starog bloga na novu lokaciju, ali čim to riješim, nadam se kvalitetnom filmskom druženju. :-)

Leave a Reply

Your email address will not be published.