Oproštaj od filmske 2013.

Piše: Sven Mikulec

U pokušaju da se pozdravim s jednom kvalitativno prosječnom filmskom godinom, nešto tužnijom od onih koje su joj prethodile, na papir sam stavio događaje i osobe koji su prethodnim mjesecima u većoj ili manjoj mjeri dali svoj pečat. Više nego nekakav objektivan pregled najvažnijih zbivanja u uvijek živahnoj industriji, ono što slijedi moj je osobni izbor zanimljivosti. Po čemu ću, dakle, pamtiti filmsku dvije i trinaestu?

Tužna priča godine

Kako izdvojiti samo jednu. 2013. će u filmske enciklopedije definitivno biti upisana crnom tintom zbog povećeg broja istaknutih filmskih djelatnika koji su nas napustili od prošle Nove godine. Dok smrti Petera O’Toolea (81) i Joan Fontaine (96) ne možemo nazvati prevelikim šokovima, koliko god tužne vijesti bile, odlaske Dennisa Farine (67), Jamesa Gandolfinija (51) i pogotovo Paula Walkera (40) nikako nismo mogli predvidjeti. Kad ovoj skupini najeksponiranijih dodamo i mladog Coryja Monteitha (31) iz Gleeja, Karen Black (74) iz Easy Ridera, Nashvillea i Five Easy Pieces, Jima Kellyja (67) iz Enter the Dragon i Eleanor Parker (91) iz Moje pjesme, moji snovi, jasno je da će filmski fanovi u 2014. zakoračiti s dosta gorkih uspomena.

5

Hrvatski uspjeh godine

Što god mislili o Brešanu i njegovom lancu poslijeratnih komedija, teško se može osporiti da je ono što je učinio sa Svećenikovom djecom – uz malu pomoć marketinške mašinerije – poprilično velik uspjeh. Snimljena prema predlošku Mate Matišića, priča o mladom svećeniku koji odlučuje povećati natalitet dalmatinskog otoka bušenjem kondoma ostvarila je nezapamćen uspjeh na domaćem box officeu (film je već prvi vikend pogledalo 33.000 ljudi), ali na ovu je listu film upao zahvaljujući međunarodnom uspjehu. Na Festivalu europskog filma u Sevilli Djeca su ušla u najužu konkurenciju za europsku komediju godine, a Brešan u isti kontekst s Pedrom Almodovarom (Putnici ljubavnici), Susanne Bier (Love Is All You Need) i Riccardom Milanijem (Dobrodošli, predsjedniče!). U konačnici je pobijedila danska redateljica, ali polufinale se rijetko kad može nazvati neuspjehom. Najava nekih ljepših dana?

2

TV oproštaj godine

2013. će u povijest ući i kao godina kad su se od publike pozdravili Walter White i Jesse Pinkman, glavni (anti)junaci AMC-jeve serije Breaking Bad, koja je 29. rujna emitirala svoju posljednju epizodu. Autor Vince Gilligan svijetu je ponudio originalnu priču i likove koje je teško zaboraviti, a u kojoj će nam se mjeri najavljeni spin off Better Call Saul svidjeti, budućnost će reći. Sigurno je samo da će ovakvu ekipu biti vrlo teško zamijeniti. Što se ostalih oproštaja tiče, svoju je bejzbol rukavicu o klin objesio Kenny Powers u odličnoj seriji Eastbound and Down, a u užu konkurenciju ušao mi je i odlazak Chevyja Chasea iz Communityja pri kraju 4. sezone, emitirane ove godine.

1

Prekid godine

Kako sajt ustvari vrlo rijetko ili nikada ne prati žutu štampu i nije upoznat s kime liježe JLaw ili čiju posteljicu sada žvače Tom Cruise, u kategoriji najskandaloznijih prekida godine prisiljen sam izdvojiti epizodu iz kolovoza, kad je odnos legendi akcijskog filma, Slya Stallonea i Bruce Willisa, došao do velikog raskrižja. Willis je trebao nastupiti u trećim Expendablesima, ali je jednog dana na Twitteru osvanula vrlo zanimljiva Stalloneova poruka.

„Willis je vani, Harrison Ford unutra. Odlične vijesti! Ovo sam čekao godinama. Pohlepan i lijen – siguran recept za propast karijere.“

Novinarima nije dugo trebalo da skontaju o čemu se radi. Ispada da je Willis – zasićen dozlaboga dosadnim eksplozijama, kako je rekao u intervjuu nakon razlaza sa Stalloneom – tražio četiri milijuna dolara za četiri dana snimanja, što se Slyu očito nije nimalo svidjelo. Najbliže prekidu godine što sam mogao iskopati.

3

Komentar (na FAK-u) godine

Naši su recenzenti već navikli na svakakve živopisne hračke koje slijeću na njih nakon tekstova. Uzrujavanje čitatelja zbog neslaganja s tekstovima sasvim je razumljivo i bilo bi puno dosadnije da svi samo lijepe smajliće i crtaju cvjetiće. Međutim, u pokušaju da pronađem komentar koji nekako odskače i najviše zabavlja svojom elokventnošću ili zloćom, naišao sam na ovaj koji teško možemo objasniti. Recenziji Kauboja netko je, iz meni nepoznatog razloga, odlučio dodati svojih 5 centi:

15

Glumačka dionica godine

Iako će o tome svoj sud donijeti daleko kompetentniji ljudi od mene, oko mojih favorita za najbolje glumačke izvedbe 2013. godine dileme je možda bilo do prije dva tjedna, kad sam pogledao najnoviji film Woodyja Allena. Cate Blanchett apsolutno je savršena u Jasmine French (Blue Jasmine), filmu koji nosi gotovo samostalno na leđima. Transformacija od uštogljene, plavokrvne, pijem-čaj-s-prstićem-u-zraku bogataševe supruge do psihički uništene žene s istrgnutim tepihom pod nogama obavljena je besprijekorno i ako ću majstorov film pamtiti po ičemu za deset godina, bit će to sasvim sigurno dionica genijalne Australke. Što se najbolje muške uloge tiče, malo sam morao razmisliti, ali Niki Lauda austrijskoga glumca Daniela Brühla i ovu je utrku završio s rukama u zraku. Sigurno jedan od najboljih filmova godine, Rush Rona Howarda ponudio je finu priču, podosta humora, ali i odličnu glumu. Brühl je Laudu tako dobro skinuo da mu je i sama legenda morala stisnuti ruku na dobro obavljenom poslu.

Cate Blanchett in Woody Allen's Blue Jasmine

Svetogrđe godine

Ove godine kina je poharala vojska remakeova kvalitativnog raspona od podnošljivih do užasnih. Dok je Luhrmannov na trenutke vrlo dobar Veliki Gatsby ipak uspio ponuditi nešto što bi moglo zainteresirati prosječnog filmoljupca, Evil Dead Fedea Alvareza, Carrie Kimberly Pierce i Oldboy Spikea Leeja nisu opravdali razlog svoga postojanja, ne približivši se kvaliteti svojih uzora. Međutim, najveća šamarčina ljubiteljima originala i najsramotnije oskvrnuće svetih grobova dogodilo se još tamo u veljači, kad su John McClane i sin mu pokušali publici prodati peti nastavak legendarnog Die Hard serijala. Dobar dan za umiranje donio mi je groznu večer u kinu, gdje sam posvjedočio jednom od najlošije izvedenih otac-sin odnosa u povijesti filma. Šaka u oko svim fanovima nekoć respektabilne i duhovite franšize.

BRITAIN-ENTERTAINMENT-CINEMA-DIE HARD

Glupa vijest godine

Odmah priznajem da nisam pregledavao svih tisuću vijesti objavljenih na FAK-u ove godine – odmah na početku sam se sjetio jedne i zaključio sam da nema smisla dalje kopati. Sredinom studenog pisali smo o novoj želji nezasitnog Hollywooda, koji se napikirao na snimanje filma temeljenog na popularnoj igrici za mobitele pod naslovom Temple Run. Bezglavo trčkaranje i skakanje uokolo s ciljem skupljanja love na sve strane. Ne znam jedino jesam li upravo opisao radnju filma ili motive i kreativni postupak iza njegova stvaranja.

7

Kiks godine

Još uvijek čekamo kako će se ta priča rasplesti, ali dok se ne dokaže suprotno, vjerovat ću da je Shia LaBeouf počinio veliku pizdariju kad je na festivalsku turneju krenuo predstavljati svoj kratki film HowardCantour.com u kojem nije nigdje naveo da se radi o adaptaciji stripa poznatog grafičkog umjetnika Daniela Clowesa. Iste večeri kad se internetom počeo reklamirati novi film „obećavajućeg redatelja“ LaBeoufa, svijetom se proširila i informacija da je film očita krađa stripa, kojem nije zdipio samo ideju, već i konkretne dijaloge i scene. Od riječi do riječi. LaBeouf je ponudio neobičnu ispriku putem svog Twittera, tisuće ljudi virtualno su hračnule na njega – realno, ionako ga mase nikad nisu zavoljele – a ulje na vatru bilo je otkriće da su čak i majstorova isprika te intervju koji je dao povodom objave filma također ukradene s interneta. Radi li se o nekakvom subverzivnom eksperimentu uvijek kontroverznog lajavca, tek nam ostaje vidjeti.

8

Svjetska mezimica godine

Iako joj je uspon prema vrhu započeo još 2010. godine odličnom ulogom u Winter’s Boneu, Jennifer Lawrence velikom je zvijezdom u punom smislu riječi postala tek ove godine. U veljači je zasjala na dodjeli Oscara, gdje je pokupila priznanje za najbolju žensku ulogu (Silver Lining’s Playbook), najavivši da njeni najbolji dani tek dolaze. Filmom Igre gladi: Plamen osvojila je u jednakoj mjeri i stručnjake i amatere ispred kino platna, a slično će učiniti i Američkim varalicama, koje u kinima očekujemo u siječnju. U međuvremenu, Time ju je prozvao jednim od 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu, magazin Elle stavio je na vrh popisa najmoćnijih žena u šoubiznisu, a čitatelji AskMena proglasili su je najpoželjnijom ženom godine. Ne treba zaboraviti ni ogromnu popularnost koju glumica uživa zbog otkačenih intervjua i girl-next-door imidža opuštene zajebantice, kojima je oborila internet s nogu. Zato ovih dana možemo uživati u vijestima poput Jennifer Lawrence zapalila kuhinju

9

FAK-ov ulov godine

Ove godine, inače prilično uspješne za našu sekciju Kava i pljuge, uspjeli smo za rukav povući popriličan broj renomiranih imena hrvatske i svjetske filmske scene. Poznati kritičar Damir Radić i lijepa mlada glumica Marija Škaričić pokazali su se simpatičnim i otvorenim sugovornicima, a vrlo ugodno su nas svojom pristupačnošću iznenadili urednik britanskog Empirea Nev Pierce, sve popularniji španjolski redatelj Nacho Vigalondo te ovogodišnji pobjednik Venecije Gianfranco Rosi. Međutim, najvećim ulovom 2013. vjerojatno bismo trebali smatrati tisućama kilometara udaljenog Roba McElhenneyja, autora i glavnoga glumca već kultne američke serije Uvijek je sunčano u Philadelphiji. Duhovitom Macu nije bio problem malo skajpati i tamo nekom tipu preko bare dati priliku da si godinu uljepša razgovorom s jednim od svojih TV idola. Poživjela nam Philadelphia još deset sezona!

IT'S ALWAYS SUNNY IN PHILADELPHIA: Rob McElhenney. CR: Joey L. / FX

Šupak godine

And the biggest asshole award goes to… Ove rečenice nastaju dok Oldboy Spikea Leeja pokušava zaraditi pokoji milijun na box officeu, nakon što su ga kritičari (44% na Rottenu) i publika (4,9 na IMDb-u) dočekali poprilično mlako i nezainteresirano. Iako su moja očekivanja od starta bila dosta nisko, filmu sam se počeo još manje veseliti kad sam pročitao zanimljivu vijest da je službeni poster filma (da, onaj na kojem Brolin izlazi iz škrinje) – pokraden. Grafički umjetnik poslao je studiju svoj prijedlog postera, oni su ga odbili jer je tražio previše novaca, ali njegovu su ideju minimalno doradili i proglasili službenom. Očajni dizajner, nakon nebrojenih neodgovorenih poziva, obratio se preko Twittera samome redatelju i vrlo ga pristojno zamolio za pomoć, samo da bi dobio hladan i bezobrazan odjeb, uz obrazloženje da je pao nisko što se išao njemu žaliti. Neoriginalan, nepotreban remake južnokorejskog suvremenog klasika reklamirao se odgovarajuće neoriginalnim, ukradenim posterom i na kraju dana, čini se, dobio baš što je zaslužio.

SPIKE LEE

Uskoro slijede FAK JEA i HELL NO, izbori FAK-ovih recenzenata za najbolje i najgore filmove godine!

4 komentara za “Oproštaj od filmske 2013.

Leave a Reply

Your email address will not be published.