Meditacija i krafne: Lynch u Kinu Europa

Piše: Sven Mikulec

Jučer navečer zaputio sam se u Kino Europa na premijeru dokumentarca Meditacija, kreativnost, mir koji govori o transcendentalnoj meditaciji. Ne zvuči kao najbolji način da provedete petak navečer, i u 99% slučajeva apsolutno bih se složio s vama. Međutim, kad se dokumentarac sastoji od snimaka s dvogodišnje turneje Davida Lyncha, u kojoj je posjetio 16 zemalja i sa svim zainteresiranima razgovarao o filmu i meditaciji kojom se bavi 40 godina, čitava stvar dobiva jednu sasvim novu dimenziju.

Lynch je u svojoj četiri desetljeća dugoj karijeri snimio Eraserheada, Twin Peaks, The Elephant Mana, Plavi baršun, Mullholand Drive, Inland Empire… i da ga netko snimi kako samo pljevi vrt, ta bi kino dvorana bila prilično ispunjena. Ako, pak, u programu prilično plaho najavite i redateljevdirektan ‘posjet’ Kinu Europa putem videozida, Meditacija, kreativnost, mir postanu jedan od najiščekivanijih filmova mjeseca. Ideš pogledati Djanga sa mnom? Kakav Django, jebote crnac, Lynch je u Kinu Europa!

Dakle, uz obećanje da ćemo nakon projekcije filma imati priliku vidjeti 66-godišnjeg majstora i jednog od najintrigantnijih redatelja novijega doba, odlučih stisnuti zube i pogledati film koji me tematski zanima koliko i životna priča one prokleto pričljive susjede u liftu. Tko zna, velim si, možda film bude odličan, nadahnut, poučan, a čak  i ako ne, pa vidjet ću Lyncha praktički uživo. Film je, nažalost, ispao prilično bezveze.

71 minuta snimaka s Lynchevih brojnih susreta sa zaljubljenicima u film i meditaciju, ispresijecana mudrostima većinom istočnjačkih filozofa, mogla je biti odrađena kvalitetnije. Na ambicije filma nagazila je, prije svega, prilično loša režija studenata filma i televizijske ekipe ‘David Lynch Foundationa’ koja je dokumentirala redateljeve govore. Kod ovakvih tematskih turneja predstavljanja neke knjige, filma ili, kao u ovom slučaju, transcendentalne meditacije, logično je da će biti dosta ponavljanja. Šesnaest zemalja znači šesnaest velikih okupljanja na kojima svaki put morate krenuti od nule i u Sofiji pričati istu priču koju ste prodavali u Edinburghu tjedan dana ranije, to je sasvim normalno i Lynchu se nema što zamjeriti. Ono što nije normalno i što je pomalo neshvatljivo jest da su dopustili da se na filmsku traku ubace praktički identična objašnjenja, isti govori, vrlo slična pitanja. Lynch je tako valjda osam puta pričao o „totalnom blaženstvu“ ili „apsolutnoj punini“, „prekrasnoj jedinstvenosti“ ili „magičnom raspršivanju negativnosti“, što su sve simpatične i lijepo objašnjene stvari, ali ovakva montaža Lynchu nije učinila uslugu – repetitivnost govora ustvari je ispala kontraefektnom, predstavljajući dobronamjernog i iznimno simpatičnog redatelja kako kakvog napušenog zanesenjaka pomalo ispranoga mozga.

„Ovo nije sekta, ljudi koji to govore jednostavno ne znaju“, odgovara Lynch, ispravno predvidjevši pitanje koje je plovilo po „beskrajnosti uma“ barem jednom dijelu kinoeuropske publike. Šteta je, međutim, što je MKM ostavio takav nekakav dojam, kad je njegova priča – lijepa, inspirirajuća i predstavljena od strane jednog od najzanimljivijih umova filmskog biznisa – mogla biti prezentirana na daleko privlačniji način.

I zbilja sam daleko od ikakvog stručnjaka za režiju, montažu, pa ni pisanje – ali ubacivanje kadra u kojem Lynch kaže ‘još ću vam reći samo jednu stvar’ punih petnaest minuta prije kraja filma (!), nakon čega kaže još dosta toga, mogu nazvati samo majmunskim poslom.

Pomalo iscrpljen, konačno dočekah ono što me sinoć i dovelo u kino. Pitanja i odgovori, pola sata druženja s redateljem. Nakon desetak minuta tehničkih poteškoća sa Skypeom, zbog kojih potpuno suosjećam s organizatorima, na velikom se ekranu pojavilo veliko, nasmiješeno lice gospodina Lyncha. Još na početku projekcije organizatori su prvi red napunili svima koji su željeli na kraju večeri postaviti kakvo pitanje, i jedan po jedan znatiželjnik sjedali su za laptop i skajpali s Amerikancem legendarne frizure.

Pitanja i odgovori

Sve se odvijalo dosta brzo i pitanja ponekad nisu bila posve suvisla, ali svima koji su sinoć bili spriječeni doći pokušat ću rekonstruirati Q&A druženje tijekom kojeg je Lynch strpljivo i raspoloženo odgovorio na više od deset pitanja najhrabrijih Kinoeuropljana. Redateljeve riječi ne mogu prenijeti od slova do slova, ali većinu sam uhvatio i prenosim njegove odgovore u trećem licu.

 

  1. Čuli smo puno o Vašim razmišljanjima o korištenju transcendentalne meditacije kao oruđe za ovozemaljske djelatnosti. Mislite li da čovjek može trajno ostati u tom svijetu blaženosti?

Lynch se malo raspričao o postizanju apsolutne razine svijesti, neograničene, beskonačne, besmrtne svijesti u kojoj naša inteligencija, kreativnost, sreća, ljubav, energija i mir dosežu neslućene visine. Za precizniji odgovor na ovo pitanje, pogledajte odgovor na pitanje broj 10.

 

  1. Kako je Maharishi razvio sustav mantri? Zašto su mantre različite za svaku osobu?

Lynch odgovara da se radi o vrlo posebnom zvuku, vibraciji, misli, riječima. Ako vam se mantra sastoji od riječi ‘buttermilk’, prisjeća se neke šale, vrlo ćete vjerojatno završiti u mljekari.

Svrha mantre je da se okrenete svijetu unutra, da uronite u sve dublje i dublje razine uma i inteligencije, u tzv. Jedinistveno polje (unified field).

Ali Maharishi je koristio drevno vedsko znanje, u osmišljavanju sustava oživio je znanje vedskih mudraca.

Cilj mantre je da „lako i bez napora“ uđete u stanje veće razine svijesti. U toj razini svijesti ne možete ostati dugo, misli vas izbace van, ali vrlo lako se vratite na tu razinu, koristeć i vaše mantre.

 

  1. 40 godina se bavite transcendentalnom meditacijom. Isto toliko dugo snimate i filmove. Što vas je natjeralo da „izađete iz ormara“? Zbog čega ste počeli zagovarati ovu meditaciju?

Lynch objašnjava kako vrlo dugo voli ovu meditaciju jer mu prakticiranje iste nimalo ne ometa život. Maharishijeve tehnike za postizanje mira činile su mu se prekrasnima i, dok je bio mlad, pomislio je – to je to, postići ćemo svjetski mir u roku od nekoliko tjedana ili mjeseci. Ali ljudi je nisu prihvatili, pa je Lynch zaključio da im mora objasniti koje su prednosti, da mora približiti Maharishijevo učenje svijetu, da vidi raste li razumijevanje ljudi ili ne.

 

  1. Koliko često gledate filmove drugih redatelja? Jeste li u zadnje vrijeme pogledali što od novijih filmova vrijedno spomena?

Nažalost, ne stigne pogledati puno filmova. Dobio je nedavno i kćerkicu, zbog koje kuća mora biti vrlo tiha, pa djelomično i zato ne može ništa pogledati. Zadnji pamtljiv film koji je pogledao bio je Kubrickov Barry Lyndon, koji je gledao i prije, ali je pogledao ponovno zbog sina kojem je to bio prvi put. Zbilja vrhunski film, veli.

 

  1. Je li, i kako, transcendentalna meditacija pomogla da se nosite s vlastitom smrtnošću?

Na ovom je svijetu toliko stvari kojih se možemo bojati. S ovom meditacijom dolazi čudesan rast sreće – počnemo vidjeti ‘the bigger picture’, razvijemo osjećaj da će sve ipak biti ok. Iako je toliko patnji u svijetu, počnemo osjećati unutarnju sreću i strah nestaje. Ne potpuno, ali znatno se smanjuje, a osjećaj sreće raste, uživamo više u životu. Prekrasna stvar.

 

  1. Pripremate li koji novi film u bliskoj budućnosti? Ima li među živućim redateljima onih koje posebno cijenite?

Lynch simpatično odgovara da „možda priprema“. Što se tiče redatelja, izdvaja Scorsesea, Kaurismakija, Herzoga. Naglašava da ima veliko poštovanje prema svima koji se bave tim poslom, i dodaje još ime Paula Thomasa Andersona na svoju listu omiljenih.

 

  1. Mislite li da se riječ ‘Bog’ može poistovjetiti s ‘jedinstvenim poljem’ o kojem pričate?

Nije baš siguran da ga je shvatio, ali odgovara. Moglo bi se reći da je stanje apsolutne svijesti do kojeg vodi transcendentalna meditacija ‘istinsko Božje svjetlo’. Sve velike religije su kao rijeke koje se slijevaju u isti ocean, a taj je ocean totalnost, jedinstvo, punina o kojoj priča.

 

  1. Volio bih da mogu prepričati ovo pitanje, ali jebomepas, ne mogu. Ako ga nije uspio shvatiti Lynch, kako bih onda ja mogao. Ukratko, dugokosi mladić s engleskim koji je, čini se, naučio na tečaju Mistera Miyagija zapleo se u svoje filozofske misli i 5-6 minuta pričao Lynchu bez da je ustvari išta pitao, trabunjajući o tome kako su Lynch i on ustvari isti, razmišljaju na isti način. Lynchev odgovor bio je jednako neodređen kao i pitanje, pa je pričao jednu minutu o tome kako snimanje filmova omogućuje stvaranje novih svijetova i kao odgovor na pitanje ponudio – „That’s just the way it is.“. Inače, trebali ste vidjeti Lynchevo lice dok je pokušavao razabrati o čemu točno ovaj momak priča. Priceless.

 

  1. Čuli smo da se razmišlja o snimanju novih epizoda „Twin Peaksa“. Možemo li očekivati novu sezonu?

Lynch opovrgava, to su samo glasine. Lijepo je vidjeti da interesa među publikom ima, ali ništa se ne planira trenutačno. Poručuje mladoj djevojci i da počne pratiti FAK, gdje svakodnevno može dobiti sve važne vijesti iz svijeta filma.

 

  1. Gdje je granica između fizičkog uma i neurona te iskustva koje omogućuje meditacija?

Lynch misli da je ovo odlično pitanje. Koristimo samo 5-10% mozga, normalno je da se pitamo što se događa s ostatkom. Zbog toga je nevjerojatno da transcendentalnom meditacijom koristimo puno, puno više mozga – dokazano na EEG-u. Radi se o jednoj vrsti braka između fizičkog i transcendentalnog koje proizvodi tu magiju. Dok meditiramo, nestaju granice i uranjamo u dublju razinu svijesti. Misli nas izbace iz toga stanja svijesti, ali s vremenom sve lakše postižemo tu razinu i dulje ostajemo.

 

  1. Pričali ste o svom kreativnom procesu dok pripremate film. Postoji li među svjetovima koje ste stvorili neki u koji ste se posebno zaljubili? U koji se možda želite ponovno vratiti?

Zapravo ima. To je svijet Eraserheada. Svijet je to koji Lynch voli i koji postoji samo na filmu i u njegovoj glavi. Rado bi se vratio u njega – ako mu sine kakva ideja, razmislit će o tome.

 

  1. Koliko se držite scenarija, a koliko ste skloni improviziranju? Na pamet mi pada ono što sam pročitao o Franku Silvi tijekom snimanja Twin Peaksa.

Lynch veli da nije fan improvizacije, mrzi je. Filmove snima zbog ljubavi prema idejama koje mu dolaze – važno je ostati vjeran svojoj ideji i preseliti je na film. Važno je, ipak, da uvijek budemo oprezni dok snimamo film – moramo biti spremni na nove ideje koje bi se mogle pojaviti prilikom snimanja i pisanja.

„Dok sam na Twin Peaksu nešto radio oko tepiha u jednoj od soba, u glavi mi se pojavili slika Franka Silve, koji je bio zadužen za namještaj i slično, kako stoji u jednoj od soba. Slika se nastavila razvijati i tako je nastao Bob iz Twin Peaksa. Kasnije te večeri, snimali smo Lauru Palmer, trebala je ustati iz kauča i vrisnuti. To je i učinila i ja sam rekao – odlično, a ona me upozorila da nije dobro jer se u ogledalu vidio nečiji odraz. Bio je to Frank Silva. To je bilo čudo, takva neviđena sreća – čini se da se radi o nezgodi, o slučajnosti, ali to je ustvari više kao nekakav božićni poklon!“

 

  1. Gdje ste Vi pronašli svoju mantru i gdje ja mogu pronaći svoju? Ja, primjerice, svoju meditaciju obavljam slušanjem sebe kako dišem.

„Trebate se obratiti pravom stručnjaku, pronaći svog učitelja, i krenuti s podukom. Sat i pol dnevno, četiri dana zaredom. Tako ćete naučiti kako meditirati. Ako nakon nekog vremena shvatite da nešto nije uredu, posjetite stručnjaka i provjeriti je li sve ok s vašom meditacijom.

Da je to toliko jednostavno da u željeno stanje možemo doći tako što slušamo sebe kako dišemo, vjerujem da bi većina nas bila prosvjetljena.“

 

  1. Jeste li sretni? Možete li uopće biti sretni dok drugi na svijetu pate?

Sretan je. Ne beskonačno sretan, ali puno sretniji no prije, sretniji no jučer, svaki dan sve sretniji.

Može li biti sretan dok drugi pate? Naravno. U avionima kažu – stavite masku za kisik, i nakon toga pomognite osobi do sebe da stavi svoju. U to Lynch vjeruje – pomogni sebi da bi bio u mogućnosti pomoći drugima.

———————————————————————————————————————

Sve pohvale idu organizatorima i domaćinu, koji su se stvarno potrudili da nam priušte događaj koji se dosad činio nezamislivim. U predvorju Kina Europa čak su nas dočekale nebrojene krafne (čokolada ili prazne), od kojih sam uspio ugrabiti dvije. Na neki način me Meditacija, kreativnost, mir zbilja inspirirala. Lyncheve usporedbe transcendentalne meditacije i krafne koju moramo kušati urodile su plodom i u meni se stvarno pobudio interes. Za krafnom, doduše, ali i to se računa.

 

P.S. Još je jedna projekcija večeras, u 21.30h, ali bez kasnijeg skajpanja.

2 komentara za “Meditacija i krafne: Lynch u Kinu Europa

Leave a Reply

Your email address will not be published.