Jedna lijepa varaždinska priča

Piše: Sven Mikulec

Početkom 2012. godine, jedino varaždinsko kino, Gaj, zatvorilo je svoja vrata posjetiteljima. Propasti posljednjeg bastiona staromodne, predcinestarske kino-kulture u jednom od kulturnih središta Hrvatske kumovalo je otvaranje multipleksa u Knegincu, nekoliko kilometara od grada. Priča o propadanju, o nemogućnosti držanja koraka s hirovima razmaženog suvremenog društva, o Cinelady/Cinemen projekcijama i Crispers pizdarijama za 13 kuna tako je dobila i svoju varaždinsku epizodu, i nitko se nije činio previše iznenađenim. Takva su vremena, slijegalo se ramenima. Što se, uostalom, može napraviti?

Neprofitna udruga VANIMA nije ostala sjediti na klupi u parku Vatroslava Jagića i jamrati o bezosjećajnosti i nesentimentalnosti kapitalizma. Kultno kino u centru grada nije se moglo nositi s G. I. Joeovima i Resident Evilima iz predgrađa, stara je dvorana zjapila prazna, ali Sandra Malenica i Hrvoje Selec iz VANIMA-e u toj su prašini i rezigniranosti vidjeli priliku za novi početak.

“Smatramo da je to bila revolucionarna i nadasve hrabra odluka Grada Varaždina koji je dio kulturne politike dao na povjerenje udruzi i to u prostoru koji se nalazi tik do Gradske vijećnice na glavnom trgu”, kaže nam Sandra. To je istina – udruga VANIMA iza sebe ima dugogodišnju djelatnost na području stvaranja i promocije dječjih animiranih filmova, a godišnji festival animiranog filma VAFI, zbog kojeg su nam se prije par godina putevi i susreli, privlači animatore i djecu iz doslovce svih dijelova kugle zemaljske. Ali na temelju toga se kockati i u ruke im predati prestižnu lokaciju u samome centru – to je zbilja bilo hrabro. Međutim, do potpisivanja četverogodišnjeg ugovora s Pučkim otvorenim učilištem Varaždin, vlasnikom prostora, ne bi ni došlo da ekipa nije imala kvalitetnu ideju i puno, puno entuzijazma.

„Svaki grad koji drži do sebe i kulture mora uz ostalo imati i muzeje i kazalište i kino u kojem se mogu vidjeti umjetnički vrijedni filmovi”, objašnjava Sandra. Svaki grad koji drži do sebe, drugim riječima, ne smije kulturnu ponudu temeljiti na Cinestaru, jer ispod radara velikih kinoprikazivača, iz jasnih razloga, prolazi nebrojeno mnogo projekata vrijednih pažnje.

U manje od godinu dana rada, kino Galerija privuklo je  više od 7.000 posjetitelja. Dvorana, naravno, nije uvijek dupkom puna – na nekim je projekcijama 20-ak ljudi, na drugima 100-tinjak – ali u neromantičnom svijetu brojaka i statistike, podaci ne lažu. Varaždinska je publika prepoznala trud i shvatila što se želi postići.

„Komentari su zasad i više nego pozitivni, no rezervirani Varaždinci kakvi i inače jesu zasigurno još čekaju da se dokažemo prije nego će se početi odazivati u većem broju”, poslovično je optimistična Sandra. Povjerenje građana, dakle, tek trebaju steći, iako izgleda da su na sasvim dobrom putu.

Druga prepreka koju će kino Galerija morati prekočiti misli li se zadržati duže na površini jest navikavanje gledatelja na neuobičajen repertoar filmova. Dovoljno je pogledati službeni raspored za srpanj – uz mejnstrimovski Hotel Transilvaniju, prikazivat će se Smrt čoveka na Balkanu, najbolje iz godišnje produkcije VANIMA-e, selekcija filmova s Tabor Film Festivala te dokumentarni filmovi Blokada Igora Bezinovića i Male ruke Ivana-Gorana Viteza. Mali odmak od blokbasteraštine na koju smo navikli.

Ne smije se zaboraviti ni to da kino koristi „prastari” 35-milimetarski projektor iz ’62., zbog čega je teško doći do nekog novog filma. Većina naslova u današnje je vrijeme u digitalnom formatu, a hvalevrijedan val digitalizacije koje je ministarstvo pokrenulo s HAVC-om neće zahvatiti i Varaždin – zbog toga što je u vrijeme prijave kino djelovalo manje od godinu dana, nije se bilo moguće prijaviti na natječaj. S obzirom da nije potrošen sav budžet, Sandra se nada šansi da se digitaliziraju u drugom krugu.

Budućnost Kina Galerije u ovoj borbi Davida i Golijata mogla bi biti svijetla, prije svega zbog ogromnog truda koji Sandra i njena ekipa ulažu, kao i zbog podrške ‘jačih igrača’ koji su nužnost ovakvog projekta prepoznali. HAVC ih je, pomalo iznenađujuće, podržao već prve godine, što s pravom doživljavaju kao veliko priznanje.

„Osim HAVC-a, imamo i punu podršku Grada u onome što radimo”, nastavlja Sandra. „Edukativni programi koje radimo u suradnji s vrtićima i osnovnim školama također će s vremenom podići i afinitet prema filmskoj umjetnosti, a i lokacija na kojoj se nalazi kino sigurno nam ide u prilog.” Gajeva ulica, za sve koji se u Varaždinu snalaze jedino u pivskim šatorima za vrijeme Špancirfesta, nalazi se tik uz Korzo, a odličnoj poziciji svakako ne odmaže ni slatka mala slastičarnica u obližnjoj Kukuljevićevoj.

Njihovu kvalitetu potvrdio je i nedavni ulazak u udruženje CICAE, međunarodnu mrežu nezavisnih kina koja okuplja oko 3.000 kino dvorana diljem svijeta i u kojoj im društvo prave još svega tri hrvatska kinoprikazivača – zagrebačko Kino Europa, Art-kino Croatia iz Rijeke te pulsko Kino Valli. Sljedeći cilj: članstvo u Europa Cinemas.

Društvo koje stoji iza Galerije ustvari se može smatrati itekako sretnim. Uspješno spojiti veliku, osobnu strast s poslom koji na kraju mjeseca plaća režije nije mala stvar i mnogima je, vjerujte, nedostižni ideal.

„Hobi smo uspjeli pretvoriti u posao i bilo bi neozbiljno reći da ne uživamo u tome. Velika je to odgovornost, ali i velika sreća. Volimo ono što radimo, pa većinu vremena ni ne primjećujemo da radimo.”

U vrijeme kad moraš biti zahvalan što uopće imaš posao, uživati u onome što radiš privilegija je kakva se ne viđa često. Sandri i ekipi želimo sve najbolje u daljnjem radu, i nadamo se nekom skorom zajedničkom projektu. Možda FAK-ov filmski festival u Varaždinu? Zašto ne. Sve da se vratim u onu slastičarnicu.

5 komentara za “Jedna lijepa varaždinska priča

  • Danijel says:

    Samo da se malo nadovežem na ovu priču; grad Pakrac nakon 20 i nešto godina ponovo dobiva svoje kino baš zahvaljujući tom natječaju. Više nema čekanja ripove već k’o gospodin čovjek pogledam hitove 😀

  • Sven Mikulec says:

    Čestitke, Danijele :)

  • Matea Rebrović says:

    Hej! Crispersi su 11 kn! 😀 anyway, uvijek podržavam kulturnu baštinu pa tako i najmanje kino u svakom gradu, imm to svoju draž i tako treba ostati. Posebno u Varaždinu. Svaka čast na trudu. Ali ni od giganta Cinestara ne treba bježat, tako velika i tako uspješna firma koja pruža tolikooo radnih mjesta za naše ljude. Svako zlo za neko dobro :) Ma samo neka je filmova i kina, uvijek, kako god!

  • Netko says:

    Da… svaka čast za zapošljavanje ljudi ali ja sam čuo da su im uvjeti rada i odnosi prema zaposlenima malo “čudni”. Što se tiče podržavanja manjih medija odnose se prema njima kao prema zadnjem šljamu… Tolko o Cinestaru…

  • francion says:

    I određeni berlinski karizmatik je tridesetih godina prošlog stoljeća također zaposlio puno ljudi…

Leave a Reply

Your email address will not be published.