Jadni muškarci

Piše: Izabela Laura

Film, časopisi, a i ostali mediji uvelike pridonose stvaranju (i nametanju) ideala i modela kako muškosti, tako i ženskosti, a jednako tako odražavaju i promjene koje nastaju u tim modelima. Njihov je utjecaj enorman, a nekada ga nismo ni svjesni. Ovaj članak dat će kratak pregled promjena u prikazu muškaraca u zapadnoj kinematografiji (poglavito Hollywoodu) u odnosu na promjene njihova statusa vodeći se poglavljem iz knjige Briana McNaira Striptiz kultura.

Pojavom feminiz(a)ma i pokreta za prava nakon seksualne revolucije tradicionalna je superiornost muškaraca bila podvrgnuta i ekonomskoj i idelološkoj kritici. Počele su se propitivati usvojene ideje o tome što muškost jest i kakva bi ona trebala biti.

7

U razdoblju klasičnog holivudskog filma tako prevladava model junaka pionira, koje su igrali Gary Cooper i John Wayne, junaka koji se suočava s bezakonjem i divljaštvom. Taj se model tijekom Hladnog rata borio za sigurnost, slobodu i demokraciju (James Stewart i Henry Fonda). Međutim, već od kasnih ’60-ih, pojavom kritike vijetnamskog rata počeli su se pojavljivati junaci čija je muškost bila neodlučna, a oni sami u sebi moralno podvojeni. Clint Eastwood igrao je takva egzistencijalnog junaka u špageti vesternima Sergia Leonea i filmovima o Prljavom Harryju. U američkoj mainstream kulturi neupitnu poslušnost autoritetu zamijenili su cinizam i buntovništvo.

Nakon Vijetnama i afere Watergate pojavio se tip zanemarenog junaka kojeg je često utjelovljivao Sylvester Stallone u filmovima poput Rockyja i Ramba. Stalloneov zanemareni junak često je bio žrtva nesposobnosti i pokvarenosti vlasti, ali je, iako ne smatrajući idealnom i nepogrešivom sliku vlasti, bio domoljub i spreman poginuti za svoju državu.

8

S vremenom akcijski junak postaje apsurdan, tvrdi McNair, njegove osobine prenose se na akcijsku junakinju, a zamjenjuje ga ironični junak. Mel Gibson u Smrtonosnom oružju „utjelovio je spoj tradicionalne izdržljivosti, samopodrugljivosti i osjetljivosti na probleme poput rasizma i seksizma“, što su obilježja akcijskih junaka iz prošlosti.

U nastavcima filma Umri muški Bruce Willis izrugivao se mitu o supermuškosti akcijskih junaka, a akcijske junake i Arnold Schwarzenegger u filmovima poput Policajca iz vrtića.

 

Michael Douglas i filmovi o krizi muškosti

Filmovi Michaela Douglasa sjajan su primjer krize muškosti. Njegovi su se likovi opirali nužnom pronalaženju novog položaja muškarca u sustavu spolne stratifikacije. Sjetimo se, Douglasov je otac Kirk primjer ranijeg modela neproblematične američke muškosti (primjerice u  Kubrickovu Spartaku).

McNair navodi primjer Kobne privlačnosti (1987) u kojoj Douglas igra s Glenn Close, ali se malo više zadržava na brojnim tumačenjima podložnim Sirovim strastima (Verhoeven, 1992). Tri su značajke tog filma po kojima se razlikuje od konvencionalnog trilera o serijskom ubojici: iako je žena seksualni objekt (najkonvencionalniji dio filma), ona je ta koja čini nasilje, a žrtve su uglavnom muškarci. Dalje, seksualna lovina od početka do kraja glavni je muški lik, Nick Curran (M. Douglas). U ovom erotskom trileru žena dominira muškarcima intelektualno, seksualno i tjelesno. No, s obzirom na to da je film pun muške tjeskobe, pripada filmskoj tradiciji koja je bila reakcija na feminizam. Značenja Sirovih strasti dvosmislena su; postavljaju se pitanja kako tumačiti Nickovo silovanje bivše djevojke Beth, predstavlja li Catherine Tramell, spoj ljepotice i zvijeri, ukorijenjeni mit o homoseksualnosti i seksualnoj perverziji kao silama zla. U svakom slučaju film odražava nelagodu koje su muškarci osjećali devedesetih zbog nove seksualne kulture i politike spolova.

12

Razotkrivanje (1994) Barryja Levinsona preokreće tradicionalnu feminističku analizu politike na radnom mjestu. Douglas glumi menadžera kojeg seksualno uznemirava njegova šefica (Demi Moore). Ipak, lik koji igra Moore iznosi uvjerljive argumente za svoje amoralno ponašanje:

„Priznajmo barem za što sam optužena. Ja sam seksualno agresivna žena. Volim to, Tom je to znao i vi to ne možete podnijeti. To je tako od pamtivijeka (…) Od žene očekujemo da radi muški posao, zarađuje kao muškarac, a zatim šeta uokolo sa suncobranom, legne na leđa i dopusti muškarcu da je ševi kao i prije stotinu godina. Ne, hvala.“

Karijera Michaela Douglasa proširena je priča o krizi američkog muškarca na kraju 20. stoljeća, tvrdi McNair, a vidljivo je to i u filmovima poput Wall Streeta, Rata ruža i Zlatnih dečkiju. Njegovi likovi zauzimaju različita stajališta o tome tko je kriv za probleme muškaraca na Zapadu osamdesetih i devedestih (oh, zaista, jadni muškarci!).

Skidajte se do kraja, film Petera Cattanea iz 1997., opisuje probleme muškaraca i radničke klase u postindustrijskoj Britaniji. Muškarci u filmu u kroničnom nedostatku novca počinju se baviti striptizom. Kao što su nekad bile žene, sada su i oni ti koji su prisiljeni prodavati svoja tijela zbog ekonomske nemoći.

„Ukrotite pičku, štujte kurac!“ skandalozni je slogan T.J. Mackieja (Tom Cruise) u filmu P. T. Andersona Magnolija (1998). Cruise tumači psihoterapeuta „muškog pokreta“ koji propovijeda mržnju prema ženama i nadmoć muškaraca i njihovih penisa. Film se bavi očinskim propustima i štetom koju muškarci nanose svojoj djeci, ali ostavlja nadu za spas i pokajanje muškaraca.

12

Što žene žele (Meyers, 2000) poručuje da je rat spolova završio i da krećemo dalje. Mel Gibson, bivši akcijski junak, tumači muškarca koji mora proći proces feminizacije da bi se spasio. Izvrstan Billy Eliot (Daldry, 2000) govori o dječaku iz konzervativne sredine koji se želi baviti poslom netipičnim za muškarce – plesati balet. Film širi toleranciju i proširuje modele muškosti – Billyjev je najbolji prijatelj homoseksualac.

Rođenje novog muškarca

Suprotno uvriježenom mišljenju, muškarci su uvijek bili tašti i pridavali važnost svom izgledu i samoukrašavanju – osamnaestostoljetni muškarac nosio je perike, pudrao se i lijepio umjetne madeže po licu. Novi muškarac potiče „seksualnu objektivizaciju muškog tijela i komercijalno prihvaćanje voajerizma.“ Klub boraca  (1999) kritizira taj trend feminizacije muškaraca, odnosno povećano pridavanje važnosti njegovu izgledu. Ta feminizacija povezana je i s homoseksualiziranom vizijom muškosti jer se homoseksualcima tradicionalno pripisuje takva vrst „narcisoidnosti“.

Pritisak koji je izazvala pojava novog muškarca za neke je bila previše, pa se pojavila panika. Novi muškarac bio je papučar ili slabić i kilavac kojeg je igrao Edward Norton u Klubu boraca. Takav represivan ideal za suvremenog muškarca nije bilo moguće doseći. Pa se pojavio novi dečko.

7

Novi dečko „ponovno je otkrio jednostavne užitke nogometa, piva i komada koje je mogao zadovoljiti bez isprika i grižnje savjesti.“ Takav je tip odražavao mušku tjeskobu koju je proizvela ženska emancipacija, ali je nije ozbiljno ugrozio.

Jadne je muškarce nekoliko desetljeća promjena u potpunosti izbezumilo, a što bi tek trebale reći žene na svu višestoljetnu represiju i pritiske pod kojima su bile prisiljene funkcionirati? U svakom slučaju, zanimljivo je promatrati slike, stereotipe i modele muškaraca i žena koji se promiču u medijima, i biti svjestan da se uvijek radi o konstruktima,a ne prirodnim datostima.

Jedan komentar za “Jadni muškarci

  • 321 says:

    “Jadne je muškarce nekoliko desetljeća promjena u potpunosti izbezumilo, a što bi tek trebale reći žene na svu višestoljetnu represiju i pritiske pod kojima su one bile prisiljene funkcionirati?”

    ukoliko je ovo neka vrsta poentiranog osobnog osvrta na sadržaj navedene knjige, odnosno na tematiku onoga čime se i knjiga i ovaj tekst bave, autorica bi trebala revidirati svoje mišljenje o feminizmu, muško-ženskim odnosima u sklopu istog te osobito filmskim djelima o dotičnoj tematici, budući da se stječe dojam da je o svemu tome dobila informacije tek iz par školskih knjiga o feminizmu i svega 2-3 feministička kolegija sa filozofskog. tolika razina pristranosti i simplificiranja ne može se baš shvatiti ozbiljno.

Leave a Reply

Your email address will not be published.