FAK predstavlja: Toronto International Film Festival

Piše: Jelena Djurdjic

Toronto International Film Festival

Najkraće moguće objašnjenje: međunarodni filmski festival

Vrijeme održavanja: početkom devetog mjeseca (ove godine 5. – 15. rujna)

Lokacija: Toronto, Kanada

Cijena ulaznice: 23.50$ obična ulaznica, 45$ crveni tepih varijante

 1

(Prije neki dan) počeo je Međunarodni filmski festival u Torontu premijerom politički preaktualnog filma o osnivaču WikiLeaksa Julianu Assangeu  The Fifth Estate. Kako biste odmah dobili neki okvir o kolikoj se mašineriji radi, evo jednog  podatka – do 15. rujna u Torontu će biti prikazano 366 dugometražnih i kratkih filmova iz 70 zemalja. Ravno 146 svjetskih premijera. 19 programskih cjelina.

Čini se da je ove godine više nego ranije aktualna priča o preuzimanju primata prekooceanskih nad europskim festivalima. Cannes i Berlinale pored tradicije imaju logistiku, prave tržište i uspješno balansiraju, Veneciji se trag lagano zatire (nepozicioniranje će najstariji svjetski filmski festival možda i uništiti), a Toronto i Sundance postaju mjesta odakle svatko tko snimi film želi isti katapultirati u kina.

Pokrenut 1976. godine, festival u Torontu jedan je od najznačajnijih filmskih događaja tijekom godine, a u novije vrijeme i zgodna prilika za lansiranje ozbiljnijih filmova nakon ljetne suše sporadično zalivane blockbusterima. Ambiciozno i savršeno pozicionirano otvaranje, brojne face – svatko tko je išta bitno snimio tamo je, pokazuju zbog čega je festival pravljen i kako se to radi na najprofesionalnijem nivou. Kad smo kod faca – do kraja godine gledat ćemo Benedicta Cumberbatcha, koji na prvi pogled glumi u bar trećini programa (novi McQueenov 12 Years a Slave, pored Breslinove, Robertsove, Streepove u August: Osage County, plus jasno Assange), Kidman, Firtha i Skarsgårda (The Railway Man), McConaugheyja (Dallas Buyers Club – igra AIDS aktivista Rona Woodroofa , no produkcija cijeni kao najbitnije da je smršavio 18kg), Idrisa Elbu (Mandela). Kao bitne i sigurne momente, ono što će i do nas nekad doći, treba pomenuti  Haggisa (Third Person), Howarda (Rush), Reitmana (Labor Day), Ozona (Young and Beautiful). Ima i putnika  koji dolaze direktno s Venecije – Cuaron (Gravity),  Ki-duk (Moebius) i Frears (Philomena). Mediji ističu i Villeneuveov novi Prisoners (Hugh Jackman i Gylenhall pride), no kad se sjetim priglupog Incendies ne znam zašto bi nas ta preporuka zanimala. Mi ćemo istaknuti da Karukoski ima novi film, Leijonasydän , daleko ozbiljnije tematike (rasizam i nacizam mladih Finaca) od one divne komedijice Lapland Odyssey, tu je i Mendoza (Sapi), Breillat i Huppert (Abuse of Weakness), kao i neafirmirani-a-ipak-na-crvenom-tepihu južnokorejski duo Ui-seok Jo, Byung-seo Kim (Cold Eyes). Regiju, no zapravo sebe, predstavljaju Jasmila Žbanić (Za one koji ne mogu govoriti) i Tanović (Epizoda u životu berača željeza). U glavnom programu, što je interesantno, sasvim se ležerno baškari suma rom-kom filmova (Words and Pictures, The Love Punch, Life of Crime…), postoje ponoćne projekcije provokativnih filmova, avangardnih (tu upade i Borgman), dokumentarnih, kratkiša, domaćih, nezavisnih, sa zbilja svih strana svijeta… i uopće nema  opsesije selektorima, ciljevima; svaki film je najavljen kao masterpiece i ne bi predstavljalo mali izazov izaći s festivala a pogledati ono stvarno najbolje.

6

Dosadašnji tekstovi na FAK-u o filmskim festivalima bili kocentrirani na one o kojima sve znamo, na koje idemo, i za koje se manje-više može reći da su nam/vam dostupni.  Ovaj put je sve dosta apstraktnije i izostat će priča iza scene i iz prve ruke. Međutim, samo zbog naših čitatelja preko oceana i vas kojima je tetka u Kanadi, par internetski dobivenih podataka – ulaznice je moguće nabaviti i za vrijeme trajanja festivala (vidi cijene gore), s tim što su varijante ranije kupovine značajno povoljnjie (npr. 10 karata za tričavih 187 dolara). Popusti za povlaštene kategorije se podrazumijevaju (17$/karta za ispod 25 godina npr.). Filmovi se najčešće daju u po tri projekcije u kulturnom centru TIFF Bell Lightboxu izgrađenom 2010.godine, i u većini slučajeva poslije neke od njih bude organizirana panel diskusija na kojoj ne sudjeluju samo autori filmova, nego i ljudi pozvani da nas upoznaju sa ‘širom slikom’, profesori, znanstvenici, novinari. Čini se i da je volonterski sistem jako razvijen, no to vas već od kina udaljava. Zabave, žurke, after i sl. obavezni su segmenti promocija, samo taj je put popločan pozivnicom ili šarmom.

Što dobije tko pobijedi?

I ovdje se vidi sjevernoamerički sistem na djelu – pobjednika bira publika. Ima li veće i pravednije nagrade? Glupo pitanje. Posljednjih godina ustalile su se 3 nagrade publike – za najbolji film, dokumentarac i pobjednika cjeline Ponoćno ludilo. Uobičajene su i nagrade domaćim autorima (najbolji film, debitant i kratki film), FIPRESCI, i još poneka lutajuća. Laureati su, dakle, vrlo pristojni i neuznemirujući Silver Linings Playbook, Where Do We Go Now?, The King’s Speech, Precious, Slumdog Millionaire, Eastern Promises

FD

Ako već nismo tamo, a za priču o atmosferi, ostaju nam utisci prisutnih: “I was feeling nervous but also OK, because it is Toronto,” kaže Condon nakon ovacija na otvaranju. Prelako, skoro pa neselektivno, prihvaćanje filmova od strane publike jest zamorno  i iako Firth nije vidio svoje riječi u ovom kontekstu – “ There’s something of a lightness about Toronto. The selection of films is good. A festival always has an ethos. There’s an underlying, genuine love of film. It’s not just a cynical marketplace”, one samo podgrijavaju izvještavanja o stojećim ovacijama svako malo. Premještanje cinične filmske pijace u dobrodušni kanadski komšiluk bio je totalni hit. U danima kada je popularni TIF bio ‘Festival festivala’  (1976.- 1994.godine) holivudska produkcija ga zaobilazi u širokom luku, pod devizom da je selo malo. 2011. godine TIF prihoduje 170 milijuna CAD. Je li i dalje selo, pojma nemam(o).

Elem. Svijet gleda filmove. I mi ćemo.

Za četiri, pet, šest mjeseci.

Leave a Reply

Your email address will not be published.