FAK predstavlja: Palić

Piše: Jelena Djurdjic

European film festival Palić

Najkraće moguće objašnjenje: filmski festival europskog filma

Vrijeme održavanja: sedmi mjesec (ove godine 13.-19. srpanj)

Lokacija: Palić, Srbija

Cijena ulaznice: 2 eura

 

Ako tražite taj jedan razlog zašto otići baš na Filmski festival na Paliću, pomirite se sa sudbinom da ćete dobiti bar dva. Prvi je Ljetna pozornica, poslije pulske Arene vjerojatno najmoćniji festivalski prostor. Uvučena u visokoj borovoj šumi, na 200 metara od jezera, ima šmek dnevne sobe, i to zimi kad u nju ugurate zelenilo s terase. Sjedišta nisu majka udobnosti – drvene klupe, zna i biti hladno na drugoj projekciji, zna biti komaraca ludih, ali ne smeta osjećaju da ste na važnom mjestu, da je mirno jezero iza ćoška, da je publika ispunila gledalište (teško se oteti promislima i ne uporediti tu scenu sa sablasno praznim beogradskim kino dvoranama)  i da slijedi nešto autentično i ispunjavajuće.

Drugi, a možda je trebao biti i prvi razlog, zašto zapucati put krajnjeg sjevera Srbije je naoko tako jednostavna činjenica – EFF Palić ima njegovo veličanstvo selektora! Već godinama. Čovjek se zove Nikolaj Nikitin i poanta je da, koji god dan završili tamo, nema razloga za paniku – sramotan film nećete gledati. Koliko je bitno kada netko imenom i prezimenom stoji iza svakog prikazanog filma, ako vam trenutno nije bitno sjetite se samo koliko ste pizdarija gledali u kinu ili s kolikom pažnjom se upuštate u proučavanje programa filmskih festivala koje posjećujete.

Statistički i sažeto predstavljanje ovogodišnjeg festa bi glasilo: 91 film bit će prikazan u okviru 11 programskih cjelina na jubilarnom 20. Festivalu europskog filma Palić, na šest lokacija u Subotici i pored Palićkog jezera. Festival će biti otvoren projekcijom filma Kongres Arija Folmana, a prije toga će Nikiti Mihalkovu i Emiru Kusturici biti uručene tradicionalne nagrade „Aleksandar Lifka“ za izuzetan doprinos europskoj kinematografiji (homage program njima dvojici ide prije festivala (?!), 8.-12. srpnja, kino Eurocinema).  Ne, ne nađoše nikog drugog. Trenutno je u toku još jedan predfestivalski program – pobjednici Palića, na Trgu slobode u Subotici. Kao specijalnog gosta najavljuju i Jima Sheridana, redatelja filmova Moje lijevo stopalo i U ime oca. Sheridan će na festivalu biti prisutan od 17. srpnja, a u okviru susreta filmskih stvaralaca iz cijele Europe poznatih kao „A Sunday in the Country“, koji EFF Palić održava zajedno s Europskom filmskom akademijom. Ideja ovog okupljanja je da se 10 mladih filmskih stvaralaca iz cijele Evrope  sretnu s onima koji su uspješni, i vjerojatno stariji, filmski stvaraoci u krajnje opuštenoj atmosferi, i onda posljedično  razmijene iskustva, varničnog optimizma, itd. Sheridanovi filmovi će tako biti prikazani u okviru ove manifestacije, no trenutno je malko nejasno u kojoj mjeri će sve ovo biti dostupno slučajnim prolaznicima.

Elem, u okviru Natjecateljskog programa na Ljetnoj pozornici, u borbi za Zlatni toranj, svake večeri daju se dva filma, u 21h i 23h (počinju na vrijeme, projekcije odlične kvalitete). Prije filmova, u krajnje neformalnom programu, s krajnje šaramantnim voditeljem čije ime sramotno ne znam, imate priliku da vidite bar nekog od učesnika u nastajanju istih (redatelji, glumci, producenti), a ako ste za konkretniji  razgovor sutradan, u podne, na Velikoj terasi (ne možete je promašiti na putu od pozornice do jezera) pravite sačekušu na novinarskoj konferenciji jer je faktički otvorena za sve. Ovogodišnju selekciju otpočinje već rečeni Folmanov (odlični Vals Im Bashir) Kongres. Prati ga van Varmerdamov Borgman, film kojim je Nizozemska poslije xy godina imala šansu u Cannesu (dakle, subota je zicer). U narednim danima gledat ćemo i posljednji dio Seidlove triologije Raj: Nada, a s Berlinala stiže i debitantski film kazahtanskog redatelja Emira Baigazina Satovi harmonije, s kojim je pokupio nagradu čitatelja Berliner Morgenposta. Potencijalno najbolji film je na programu u četvrtak (opet Berlinale, Label Europa Cinemas i nagrada publike kao jedna preporuka) – Van Groeningenov (The Misfortunates) The Broken Circle Breakdown, o odnosu roditelja čije dijete umire. Tu su i skoro pa obavezni predstavnici Finske i Rumunjske, ne baš poznati Simo Halinen (Otvori mi se) i Tudor Giurgiu (jako gledani O puževima i ljudima) i potencijalno zanimljivi Moj pas Kiler Mire Fornay.

Izdvojit ću još i programsku cjelinu Paralele i sudari, za koju treba mrdnuti do Subotice i ne baš reprezentativnog kina Jadran (10 minuta organiziranim prijevozom s Palića, ispred Male Gostione – tu vas autobusi uvijek i istovare pri dolasku, ne možete je ne vidjeti; opcija vam je i lokalni bus, mislim br.6). Projekcije su u 16:30h i 18:30h, besplatne su, a selektor  Petar Mitrić kao predstavnike “zemalja nekadašnjeg geopolitičkog istoka Europe koji se bave pitanjima tranzicije društva i sistema, međuetničkim odnosima, pitanjima identiteta i potreba za mirom i suživotom, tolerancijom” dovodi posljednji film  Balabanov Hoću i ja, premijeru Pušićevog Odumiranja, Domaći Adriana Sitarua, kažu odličnu Dariju Onyshchenko i  Žal za istokom, Plutajuće nebodere Tomasza Wasilewskiog, jednog od svježih lauerata iz Karlovih Vari … Čini se da bi vrijedilo i naći vremena za Arafa Yesime Ustaoglu, i uopće cjelinu Novi turski film, ili tradicionalnu Novi mađarski film, jedina je muka što se ti programi međusobno isključuju i s nečim se morate pozdraviti. Većina autora je uglavnom prisutna nakon projekcija i moguće je s njima razgovarati (nigdje nije naznačeno hoće li i tko biti, ovo je samo moje iskustvo dosadašnje).

Svaki dan u toku festivala moguće je rezervirati besplatan prijevoz iz Beograda (12h, Sava Centar) i Novog Sada (13.15h, na parkingu Železničke stanice, kod lokomotive), kojim se poslije posljednje projekcije (Mala Gostiona) možete vratiti nazad (još nema kontakta za ovu godinu, ali kad god se zbunite ili vam nešto treba okrenite +381 (0)24/554-600, to ja radim). Subotica je nekih 120 km od Osijeka, a cijelih 400km od Zagreba (povratna studentska karta 20 eura). Na Paliću je smještaj najmanji problem, vile i salaši su na svakom koraku – od 10 eura za pristojno noćenje s doručkom, do 35 eura u hotelu sa 4 zvjezdice, zenba, saune i to. Kupanje u jezeru je službeno dozvoljeno, ali (moje) iskustvo  je da tu sreće nema – jednostavno prljavo je ljudski. Plaže postoje, tereni za odbojku, nogomet…  Jedino zanimljivo  a za na vodi je čini se windsurf.  U zraku je već zanimljivije (zmajevi, padobrani…). Postoji i zoološki vrt, ako se netko loži na zatvorene životinje i termalni bazen (ne uđoh).  U toku druge filmske projekcije se već godinama najavljuju, planiraju pa čak i održavaju neke žurke (2011.), ali sve je to prilično neposjećeno pa ne računajte na lude provode (najavljeni Vrelo, Perpetuum mobile i drugi čini se lokalni heroji). Filmovi, mir, tišina, puklo polje (‘nebo i zemlja su spojeni Savom i jedini kamen je onaj nad glavom’), hlad, šetnje, biciklizam. I hrana (za ilustraciju preslušati Đoletovu Al’ se nekad dobro jelo, da ne pogriješim u opisima). Prejebena hrana po salašima, tamburice, vina i rakije za normalne pare u nenormalnim količinama (najbolji je Majkin salaš, neka 3km od jezera), jasno, nisu minus.

EFF Palić ima ideju i filmove koji je podržavaju, od kojih neke nikada ne biste samoinicijativno ni pronašli ni pogledali,  i ima mjesto za filmove i na prava 2-3 dana može vam donijeti malko nirvane i hedonizma vojvođanskog. Druga varijanta je da posvećeno ispratite one selekcije koje vas privlače jer čini se da ukupnim sagledavanjem svih 12, 14 ili 16 filmova dobijate potpuni(ji) uvid u filmski život neke zemlje, ili čak kontinenta, što je na prostorima kojima se zanimamo mislim jedino na Paliću moguće.

Leave a Reply

Your email address will not be published.