FAK predstavlja: Kustendorf

Piše: Jelena Djurdjic

Najkraće moguće objašnjenje: međunarodni filmski i glazbeni festival

Vrijeme održavanja: sredinom prvog mjeseca (sljedeće godine 14.-20.1.2013.)

Lokacija: Mokra Gora, Srbija

Cijena ulaznice: 2 eura dnevna ulaznica za Drvengrad

službena stranica

 

Ne vjerujem da mi treba ova rečenica i glupava je malo suštinski, no ipak – predstavljanje najboljeg filmskog festivala na ovim prostorima je pred vama.

Što sve može da se vidi tamo i kako je fest koncipiran? Ajmo prvo takmičarska selekcija. Za Zlatno, Srebrno i Brončano jaje natječu se studenti, i drugi neafirmirani filmski stvaratelji, koji svoje filmove, ne duže od 45’, šalju festivalu (za 2013. godinu imate vremena do početka jedanaestog mjeseca, kome i u kojoj formi slati pronađite na sajtu). Ove godine u službenu selekciju prošlo je 20 filmova, iz cijeloga svijeta bukvalno, i gledanje istih je neviđeno osvježenje. Kako po formi, tako i po sadržaju i specifičnoj atmosferi – sjedite okruženi ljudima koji su napravili sve te filmove, dakle svi su vrlo naloženi i koncentrirani, u perfektnoj sali, razne filmske face se šetkaju uokolo, idila. Ovisno o njihovu trajanju, u jednoj se večeri prikazuje 3-5 filmova. Nakon toga malo izblejite i protegnete noge i kreće bolesno dobar koncert, ali o tome poslije.

A sad ove, atraktivnije forme. Najprije programska cjelina Retrospektiva velikana. Od svakog objašnjenja više će vam pomoći imena ljudi čije najbolje filmove smo gledali ovdje i koji su održali dragocjene radionice (otvorene za sve). Kim Ki-duk i Nuri Bilge Ceylan ove, Abbas Kiarostami prošle, Johnny Depp pretprošle godine, a Jarmusch i Mikhalkov prije njih. Njihovi filmovi idu svakodnevno, u prijepodnevnim terminima. Tijekom ovih pet godina koliko Kustendorf (Drvengrad) traje, programske cjeline mijenjale su se i prilagođavale, ali još jedna je konstantna – Suvremene tendencije. Selekcija se manje više svodi na ono najbolje tijekom prethodne godine u svijetu autorskog filma. Ranijih godina to je bio miks najboljeg i onog do najboljeg, mada ovo uzmite s rezervom, to je samo moje tumačenje jer ne znam je li im se desilo da žele neki film i autora a ne mogu do nje/njega, no 2012. godine vjerojatno smo u tih sedam dana i vidjeli najbolje filmove (A Better Life, A Separation, Once Upon a Time in Anatolia, Arirang, The Kid with a Bike…) i čuli njihove autore – izuzetak je A Separation, gdje je radionicu držala Leila Hatami, uzgred i predsjednica žirija. No Farhadi je bio 2010., kao i Pavel Lungin i Fatih Akin. I ovo ide jedan film dnevno. U tzv. Pratećem programu može vas zaista svašta zadesiti – od omaža Otakaru Vavri, preko jedne od najvećih dragocjenosti u petogodišnjoj povijesti festivala – projekcije filmova pionira filma braće Lumiere, uz komentare Thierryja Fremauxa, face s Cannesa, do Fellinijevog remek-djela Roma, uz Kusturičinu analizu nakon. U spomenutim, ili nekim drugim mini-selekcijama, dolazili su i Isabelle Huppert, Abel Ferrara, Gael Garcia Bernal, Marjane Sartrapi (Persepolis), Tahar Rahim (A Prophet). Sve nas to dovodi do tri filmske projekcije dnevno, plus radionice, plus natjecateljski program, plus koncert. To je dakle koncept.

Par praktičnih stvari. Na Mokroj Gori je hladno. U Drvengradu (to je to etno-selo koje je Emir sagradio, tu se sve dešava), jednoj zapravo čuki još malo iznad Mokre Gore, još je hladnije. Dakle, ne zajebavajte se modnim momentima. Smještaj  može biti problem, ako se ne osigurate ranije i ako hoćete biti baš tu smješteni, a ne, npr., na Zlatiboru (planina do). Lokalni mještani su vam izbor (20 eura noćenje okvirno), koliko je i u hotelu – lapo sata on foot  odatle do festivala. Postoji hotel i preko puta Kustine kuće, u samome Drvengradu, mada vi koji se tu smjestite i ne čitate ovaj sajt. Nemojte očekivati da je etno-selo neka atrakcija gdje ćete ubijati vrijeme između filmova – atrakcija jest, ali je za 15’ obiđete uzduž i poprijeko. Dva pristojna restorana i fenomenalna slastičarnica su tu, cijene vrlo razumne. Teniski tereni još nezavršeni, restoran neki treći, bazen i teretana nedostupni. Kruže urbane legende da je prvih godina sve počinjalo u sekundu, no ja vam za posljednje dvije tvrdim da to nije baš uvijek slučaj. Kašnjenja su moguća, pogotovo u jutarnjim projekcijama (jednom pola sata, ali uglavnom do 10’), kada je i prava umjetnost locirati salu u kojoj ide projekcija – zašto to ne piše u programu svugdje dostupnom – ostaje misterija. Kustendorf se još gradi, pa je preskakanje letvica ispred ulaza na projekciju dio šarma, i nitko se na takve sitnice ne obazire. Kvaliteta radionica je dosta promjenjiva, još samo da dodam. Bilo je ljudi koji su stvarno imali što reći (Isabelle Hupert, Hatami, Marjane Sartrapi, Mikhalkov, Emir), bilo je i nekih koje su bile uništene zbog skandaloznog prevoditelja (Ki-duk, pa i Mikhalkov donekle), bilo je i nezainteresirane (Ferrara) i neinventivne (Hupert) publike, iako je sasvim filmska, kao i promjenjivo kvalitetnog moderatora. Bilo je i onih na kojim nisam bila pa nemam pojma (Akin i Jarmusch posebno intrigiraju). I da, nevjerojatno zvuči ali – gužve nema. Mrze li ljudi zavlačiti se gore ili što, uglavnom i kada je sve puno – puno je taman. Ne računam Deppa, jasno.

Užasno bitna stvar i izvor velikog dijela šarma koji ovaj festival dobiva jest njegov muzički program. Raznovrstan, kao i filmska selekcija, pokriva dosta različitih ukusa, i ozbiljan je pomak u kvalitativnom smislu. Na jednom mjestu, u sedam dana su svirali: Pelageye iz Rusije, Rosenberg trio iz Holandije, Stribor Kusturica i trovači, Adam Stinga iz Moldavije, Sonido Gallo Negro iz Meksika, Boban Marković iz Srbije.  Godinu prije: Global Kryner (Austrija), Aynur (Turska), Os Festicultores Troupe (Francuska/Španija), Rubl (Rusija), Tonino Carotone (Španija/Italija), Vladimir Maričić kvartet… Nije fora znate li ih ili ne, ima li ih na jutjubetu, fora je da će ljudi razvaliti to veče.

Činjenica je da nemamo puno, ako i ikako, prilike čuti i upoznati redatelje koji nam toliko znače i koji su svijetu autorskog filma dali toliko toga. Od banalnih tehničkih detalja – kako je nešto snimljeno ili kako skupiti lovu, do ozbiljnih analiza i tumačenja s izrazitom filmskom publikom, kada se pred vama otvaraju sasvim drugačiji pogledi i utisci od onih koje nosite u sebi i pukne vam pred očima, i u glavi, i uživate u ljudima koji iznose stavove, preispitujete sebe, kapirate i naučite brdo toga. Osjećanja ushićenosti poslije samo par dana na tako blentavom mestu, gdje filmovi zaista caruju, i gdje Kim Ki-duku u prolazu kažeš ’good morning’ ili te on prigrli pri fotografiranju, ubaci čovjeka u savršen trip i sve ti bude lijepo.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

6 komentara za “FAK predstavlja: Kustendorf

  • Angie says:

    Izvini, interesuje me da li postoje neke ulaznice ili je za sve ulaz slobodan? Ne moras da imas neku kao pozivnicu ili ulaznicu da bi prisustvovao projekcijama i radionicama?

  • Jelena says:

    izvinjavam se, nisam bila pri kompu :).

    msm da sam u tekstu navela da postoje ulaznice – 2 eura, koje važe za ceo dan – dakle i za filmove, i koncerte, i da i za radionice. ljudi koji učestvuju na festivalu imaju beneficije – jedan lokal je samo njima dostupan, kao i bazen i teretana, menza i verovatno još po nešto, ali apsolutno na sve obični smrtnici mogu da uđu, i cenim da će tako dugo biti, jer malo koga ne mrzi da zapali čak tamo, tako da je mesto sačuvano od najezde svega i svačega. recimo izabel je držala radionicu pred max 50 ljudi, i bila je super raspoložena, samo što se dosta tu svede na moderatora, koji retko blista u zpočinjanju razgovora i onda je dosta toga na publici i pitanjima iz publike, osim ako se ljudi ne spreme i ne održe predavanje, što su radili Kusturica i Fremaux recimo. btw izašao je i program za ovu godinu

  • Angie says:

    Hvala ti puno na odgovoru!
    Vec sam pogledala program i sve i jedva cekam 16. :)

  • Jelena says:

    vidimo se onda :).

    pošalji nam slike s Belučijevom 😀

  • jelena says:

    ove godine, tj 2014., od 18.I – 23.I dolaze:

    François Ozon (France), Asghar Farhadi (Iran), Paolo Sorrentino (Italy), Alexandros Avranas (Greece), Yury Bykov (Russia) i Calin Peter Netzer (Romania).

    Kao i Berenice Bejo, i Janusz Kaminski, Stephen Spielberg’s cinematographer since 1993.

    Od muzike za sad najavili samo ZAZ (dobro, niko nije savršen)

Leave a Reply

Your email address will not be published.