Umri muški po peti put puca, po Rusiji i po šavovima

Piše: Matija Jurić

Samo se sjećam nebodera i wifebeater majice, bazooke, kokaina i “Slučajnog partnera” kako psuje. To su mi prve uspomene na Johna McClanea. O da, i “Oda radosti”. Negdje oko 1989., na nekom od cjelodnevnih obiteljskih okupljanja gdje je prisutan bio i svemoćni video rekorder. Sjećam se da nam je bilo dozvoljeno gledati Predatora, Terminatora, te da je Stvor bio posebna poslastica, ali već za Osmog putnika i Umri muški smo morali moliti roditelje za dozvolu. Zauzvrat ne bi “proćirili” kroz ključanicu za trajanja seansi dlakavih pornića iz poganih jugoslavenskih videoteka. Ni danas ne vidim razlike u nijansama kontroverznosti ili prave razloge roditeljske zabrinutosti i zabrana, pogotovo kad usporedim Scottov Alien i Carpenterov The Thing, ali možda to ima veze s općim,a ne subjektivnim dojmom koji javnost predaje nekom djelu. Meni je Stvor nemjerljivo bolji od Aliena, i koliko god Alien bio genijalan sad, onda i zauvijek – Stvor je moj***. Isto kao i Umri Muški 3. Jest, jedinica je zanimljiva, predstavila je lik inteligentnog snalažljivog kukala za kojeg svi iz posebnog gušta navijamo, ali moja već spomenuta sjećanja iz djetinjstva su iskrena, neokaljana, i precizan pokazatelj koliko nešto cijenim, tj. koliko sam ja osobno još više oduševljen trojkom. Sljedeća, za koju oktavu bistrija sjećanja stižu sa moždanih radio valova Berlusconijeve televizije Italia Uno u ’90. Tu su se vrtila prva dva dijela, od kojih sam drugoga i trećega čak imao priliku pogledati i u kinu, a trećega sam ’96. doslovno “silovao” na svom prvom legendarnom Phillipsovom VCR-om 50 puta zaredom jedne zimske praznike dok sam slagao maketu Francuske kraljevske galije iz 17. st. Divne uspomene, na kojima sam zahvalan Johnu McTiernanu, Bruceu Willisu i genijalnom Samuelu L. Jacksonu u ulozi vječno nadrkanog cvikeraša Zeusa, ne Jesusa, jer on ne izgleda kao Portorikanac. Te uspomene se ne mogu zaboraviti jer osim momentalne reminiscencije bude jake emocije, što ih čini neprobojnim na golemu količinu promašenosti u milenijskim nastavcima. Šteta je što moram prisilno odvojiti lik mog McClanea od postojanja četvrtog i petog dijela. Na sreću, barem u ovom slučaju, u stanju sam zanemariti smješni PG-13 pokušaj Live Free or Die Hard, ali da sam mlađi i bez 10 godišnje pauze, ne vjerujem da bih sebe uvjerio u laž. Čisto percepcije radi, zanima me kako danas izgleda razvoj lika McClanea novopečenom dvanaestogodišnjem filmskom entuzijastu koji je nekidan prvi put pogledao sva četiri dijela u komadu taman pred premijeru A Good Day to Die Hard. Također me zanima kako to izgleda osmogodišnjem akcijskom entuzijastu, ako toga još uopće i ima u onom čednom Jean-Claude Van Damme obliku. Vjerojatno isto kako je meni izgledao razvoj Supermana. Obožavao sam ga, ali sam znao da nešto nije u redu s njim. Kao potkožna guba. Razlog su očito bili katastrofalni treći i četvrti dio već dovoljno campy prvijenca i prvog nastavka. Uništiti heroje pogubnom željom za brzom zaradom ne ostavlja našoj djeci mnogo prostora da se dive nečem drugome. Ako su uspomene iz djetinjstva neuništivo oružje, onda smo mi odrasli odgovorni da naša djeca ne ostanu bez uspomena vrijednih borbe. One i jesu heroji.

Ovaj, Valentinovom i President’s Day pomognuti, produženi petodnevni vikend na američkom box office-u prošao je u znaku 3 nova filma i jednom povratničkom komedijom. Na prvom mjestu s loših, ali ipak prihvatljivih $36,879,773 je peti dio Umri muški franšize. A Good Day to Die Hard se također otvorio u većini ostatka svijeta i zaradio $78mil. za prvo mjesto internacionalnog box officea nakon duge vladavine Djanga. Ostalo mu je još nekoliko ključnih tržišta što $250mil. od prethodnika čini dostižnim.  Nakon Taken 2, ovo bi bio još jedan film kojeg je kino publika prihvatila zahvaljujući prethodnicima, iako je većina entuzijazma rijetkih zadovoljenih gledatelja proizvod želje da se s ekipom slavi reakcija na bilo kakav milenijski trash, što je istina, često zaista zabavno.

Na drugom mjestu je Identity Thief s odličnih $27,456,470 i $74,744,255 u banci. Sad je već očito da će biti jedini pravi hit siječnja i veljače s preko $100mil. zarade.

Na trećem mjestu je Safe Haven s $33,298,073. To je sada već standardni utržak za Sparksove adaptacije. Ovaj mlaki uradak s apsolutno smiješnim preokretom na kraju filma o kojem ćete, nadam se, samo čitati ili likeati na youtube-u garantira daljnu suradnju Hollywooda, Nicholasa Sparksa i redovito patetičnog Lasse Hallstroma koji me, doduše samo spiritualno, uvijek podsjeti na samo oličenje patetike – meni dragog Tobey Maguirea.

Na četvrtom mjestu je Escape From Planet Earth s solidnih $21,101,976 što dokazuje da dulji nedostatak punokrvnih animiniranih filmova za klince u pelenama garantira prihod. Naime, ovo je prvi obiteljski proizvod u 2013. i kao takav, lakše skuplja “salo”. Dobar primjer uspješnog animiniranog filma u veljači je Gnomeo and Juliet iz 2011. s oko 100 milijuna dolara zarade. Za Escape ne očekujem ni upola manje.

Na petom mjestu je Warm Bodies s $10,550,103 i s odličnih $51,770,634 prava je mala priča o uspjehu. Čestitke. Čestitke i Skyfallu što je jedini 2D film osim Titanika koji je prešao $800mil. izvan Amerike. Impresivno koliko je visoko iznad očekivanja uzletio, miljama udaljen od pada s neba.

***Dugogodišnja debata o misteriji tko je na kraju remake-a The Thinga zaražen je možda završena. Navodno je Carpenter sam nedavno rekao da je očito da samo jednome od dvojice preživjelih izlazi para iz usta dok diše. Kurt Russell ili Keith David? Go check for yourself! :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.