Zašto je ‘Taksist’ Martina Scorseseja bio prekretnica u načinu na koji doživljavamo filmove

Piše: Sven Mikulec

1

Cinephilia & Beyond je web-stranica koja nam je tijekom posljednjih godina postala omiljeni izvor neprocjenjivo rijetkih scenarija, fotografija i intervjua, ali i inspiracije. C&B je oko sebe okupila tisuće vjernih čitatelja, od kojih dobar dio čine filmski djelatnici koji su u Hollywoodu ostavili dubok trag. U znak dobrog odnosa dvaju portala, FAK će na ovim stranicama imati privilegiju postati hrvatska verzija C&B-a.

Nedavni 72. rođendan velikog Martina Scorseseja čini se kao savršena prilika da u mislima otputujemo na ulice New Yorka, sjednemo u taksi i podsjetimo se glavnog razloga zbog kojeg se nadamo da će majstor nastaviti snimati još barem jedno desetljeće. Neporecivi div i siguran član galerije najboljih filmova svih vremena, Taksist iz 1976. godine – i ovo pišem bez ijedne sumnje u svojoj glavi – jednostavno je primjer perfektnog filmaštva i neiscrpan izvor inspiracije. Scorsesejeva veličina i značaj za razvoj filmske umjetnosti bile su teme nebrojenih analitičkih eseja, ali i dalje doslovce nema tih riječi koje mogu pošteno opisati njegov genij, barem ne na isti način na koji nam to može dočarati sjedenje pred ekranom i uživanje u ovom neprocjenjivom djeliću filmske povijesti.

Bilo je to teško razdoblje u povijesti New Yorka – štoviše, slavni naslov Daily Newsa „Ford gradu: Krepaj“ tiskan je dok smo editirali materijal. Iako u tom trenutku nisam primijetio ništa značajno da se događa. Čini se da se grad osjećao kao da se raspada, smeće je bilo posvuda, i za nekoga poput Travisa, koji je došao sa Srednjeg zapada, New York sredine sedamdesetih godina bio bi pakao – to bi uzrokovalo vizije pakla u njegovoj glavi. Ali jednu stvar mogu vam reći sa sigurnošću – nismo morali „ukrašavati“ grad da bi izgledao pakleno. – Martin Scorsese

Taksist, nošen na ramenima nikad boljeg Roberta De Nira, divne Cybill Shepard i vrlo mlade ali iznenađujuće odlične Jodie Foster, označava prekretnicu u mome životu kad je u pitanju moje filmsko obrazovanje i stav prema filmovima. Zahvaljujući prekrasnom scenariju Paula Schradera, koji je iskoristio osjećaje otuđenja i samoće iz svog osobnog iskustva kako bi proizveo jedinstveno dirljivu priču smještenu u postvijetnamski period oporavljanja od traume u američkoj kulturi, Scorsesejev film uspijeva pokazati ono najbolje što filmovi mogu ponuditi. Taksist je razlog zbog kojeg volimo filmove. Taksist je razlog zbog kojeg filmovi postoje.

Danas smo za vas pripremili rijetke fotografije sa snimanja, brojne intervjue s glavnim akterima nastanka ovoga klasika, primjerke scenarija, i još mnogo toga vrijednog vašeg vremena.

Svi potencijalni scenaristi/filmaši, pročitajte scenarij Paula Schradera. [Napomena: Samo za edukacijske svrhe.] Postoje dvije različite verzije – pdf1 i pdf2.

Paul Schrader imao je 26 godina i bio je švorc kad je napisao scenarij Taksista. U intervjuu objavljenom u Martin Scorsese: A Journey osvrnuo se na porijeklo scenarija, njegovu tranziciju na platno i reakcije publike na film. – Paul Schrader: Notes On Taxi Driver

2

Paul Schrader pojasnio je kako se razvoj scenarija razvijao u intervjuu s Richardom Thompsonom iz 1976. godine, baš kad je Taksist počeo igrati u kinima.

Taksist je vrlo poseban slučaj: to je film koji je napravljen zato što su ljudi uključeni u njegov nastanak pristali na velike financijske žrtve. Cijena koju smo Scorsese, De Niro, Michael i Julia Phillips, Tony Bill, Peter Boyle, Jodie Foster i ja morali platiti kretala se oko 150.000 dolara; ljudi su film stvarali praktički ni za kakvu financijsku korist. Svi smo bili dovoljno mladi da nas pokreće želja da snimimo nešto što će imati trajnu vrijednost. Kad smo pričali o tome hoće li film zaraditi ili ne, De Niro mi je rekao da u svojim rukama imamo film koji će ljudi gledati i za pedeset godina, i da nije važno hoće li biti gledan iduće godine. Tako smo pristupili Taksistu i baš iz tog razloga nismo pristajali na nikakve kompromise. Smatrali smo, ako već pristajemo na financijski kompromis, da nema razloga da pristajemo na bilo koju drugu vrstu kompromisa. Nijedna scena koja je stavljena u film nije ondje završila na inzistiranje studija. Postoje tek stvari oko kojih se nismo slagali, stvari koje bih ja izveo drukčije. – Paul Schrader

3

Scenarij Paula Schradera s rukom napisanim bilješkama Roberta De Nira: Taksist.

4

S jasnim naglaskom na stilu i s filozofskom vrijednošću skrivenom u njegovim mračnim kretanjima audiovizualnog jezika, Taksist je neporeciv klasik bezvremenske vrijednosti, film koji Scorseseja definitivno svrstava među nezaboravne filmaše u kratkoj povijesti filma. Stoga je The Making of Taxi Driver izvanredan dokumentarac o snimanju filmova. U ovih 70-ak minuta, omogućen nam je jedinstven uvid u nastanak filma tijekom jedne od najkreativnijih era u povijesti američke kinematografije. Krećući od začetka projekta prema behind-the-scenes pregledu glumaca, snimanja i montaže, The Making of Taxi Driver nudi detaljan uvid u Taksista. Dokumentarac otkriva koliko je detaljan i predan pristup Martina Scorseseja svojim filmovima, a da redatelj pritom iznenađujuće ostaje otvorena uma. Nasreću, tu su i intervjui s redateljem, scenaristom Paulom Schraderom, direktorom fotografije Michaelom Chapmanom, montažerom Tomom Rolfom, glumcima De Nirom, Jodie Foster, Cybill Shepherd, Albertom Brooksom, Harveyjem Keitelom i drugim suradnicima koji daju svoj doprinos ovoj bogatoj analizi filma. Istražite fenomenalnog Taksista Martina Scorseseja kroz ovaj izvanredan dokumentarac! – Edwin Adrian Nieves, A-BitterSweet-Life

Originalno napravljena za LaserDisc izdanje Criterion Collectiona, ova snimka donosi nam Martina Scorseseja i pisca Paula Schradera. Scorsese priča o svoj filmaškom stilu, snimanju u New Yorku, dizajnu seta, castingu i mnoštvu drugih interesantnih sitnica. Schrader, s druge strane, razgovara o brzini pisanja scenarija za Taksista, temama koje film obrađuje, nastanak metafore kroz ove teme, preinakama scenarija tijekom snimanja filma i mnogočemu drugome. Komentatori su snimljeni odvojeno i kasnije spojeni u montaži. Neka vrsta moderatora predstavlja govornike i tijekom snimke nudi svoje vlastite misli o projektu.

Legendarni direktor fotografije Michael Chapman priča o svom radu na Taksistu.

5

U posljednjem činu Scorsesejeva remek-djela Taksista nalazimo krajnje visceralnu i nasilnu manifestaciju slomljene psihe protagonista Travisa Bicklea. On odlučuje osloboditi mladu prostituku tako da joj ubije svodnika i sve njegove pomoćnike na koje naiđe na putu. To je bilo 1976. godine, jedna od najnasilnijih sekvenci ikad stavljenih na američke kino ekrane. Nakon krvoprolića Travis leži ranjen u transu, bez municije i zureći u strop dok njujorški plavci uletavaju u sobu isukanih pištolja. Iznenada se prebaccujemo na ekstremni overhead kadar koji promatra posljedice pokolja koji se maloprije odigrao u prostoriji. Kamera se polako kreće kroz sobu u skladu s ritmičnim scoreom Bernarda Herrmanna i polagano motri kroz objektiv koji ostavlja dojam kao da se radi o Božjem point-of-viewu. – GOD’S LONELY POV

6

Robert De Niro (kao Travis Bickle) vježba sa svojim pištoljima ispred ogledala u jednoj od najslavnijih scena iz Taksista. Ono što većina ljudi ne zna jest da su scene interijera Travisova stana i Irisine sobe i okolnih hodnika zapravo snimljene u istoj zgradi, na adresi Columbus Avenue 586. Zgrada je ubrzo srušena. – Unseen photos from Taxi Driver

7

Vrlo rijetke fotografije iz Taksista. „U fotografijama Stevea Schapira osjeti se ‘nešto veliko se ovdje događa’ vibra. Kao na onim fotografijama Elvisa u backstageu na snimanju Ed Sullivan Showa ili fotografijama Beatlesa na stadionu Shea, čak i na onim fotkama FDR-a, Staljina i Churchilla na Jalti. Nešto što ulovite u očima ljudi koji poziraju, što vam potvrđuje da i oni sami znaju da se upravo događa nešto što će promijeniti pravila igre.“ Steve Schapiro bio je specijalni fotograf na setu Taksista, snimajući najnapetije i najnasilnije trenutke filma iz behind-the-scenes perspektive. Ova knjiga donosi nam stotine neviđenih fotografija izabranih iz Schapirove arhive, slikajući jeziv portret poremećenog pojedinca u gnjevnoj atmosfera post-Vijetnamske ere. – TASCHEN

8

Flashback 1976: Taxi Driver

9

Quentin Tarantino prisjeća se holivudske glasine da je Scorsese jednom razmišljao o tome da ubije predstavnika studija koji mu je želio editirati film, i priča o tome na koji je način ovaj klasik Martina Scorseseja utjecao na njega.

Paul Schrader obaviještava uznemirenog Martina Scorseseja da Brian De Palma ‘posjeduje dio’ Taksista.

Martin Scorsese iza kamere na setu Taksista. Evo odlične kolekcije fotografija nastalih u rukama Josha Weinera i Paula Kimatiana. Specijalna fotografija: Steve Schapiro.

Leave a Reply

Your email address will not be published.