‘Treći čovjek’: Još uvijek čudo za gledanje, doživljavanje i proučavanje

Piše: Sven Mikulec

1

Cinephilia & Beyond je web-stranica koja nam je tijekom posljednjih godina postala omiljeni izvor neprocjenjivo rijetkih scenarija, fotografija i intervjua, ali i inspiracije. C&B je oko sebe okupila tisuće vjernih čitatelja, od kojih dobar dio čine filmski djelatnici koji su u Hollywoodu ostavili dubok trag. U znak dobrog odnosa dvaju portala, FAK će na ovim stranicama imati privilegiju postati hrvatska verzija C&B-a.

Treći čovjek Carola Reeda jedan je od vizualno najstimulativnijih klasika koje smo dosad pogledali. Ovaj noir iz 1949. godine donosi nam odlične izvedbe Josepha Cottona, Alide Valli i neuništivog Orsona Wellesa, evocira nezapamćenu atmosferu poboljšanu vrhunskom crno-bijelom fotografijom iz tvornice Roberta Kraskera, pokazuje elokventnu ingenioznost u scenariju Grahama Greenea i koristi melankolične melodije Antona Karasa u pokušaju da vam se uvuče u mozak i srce. Priča je smještena u Beč po završetku Drugog svjetskog rata, a lokacije su iskorištene do maksimuma, postajući ako ne punokrvni dodatni likovi, onda barem savršeno postavljena pozornica za začudne događaje koje će udomiti. Reedovo pozicioniranje i korištenje kamera neke je možda zbunilo, druge vjerojatno i malo naživciralo, ali njegova odluka da koristi iskrivljene kutove i nagnute kadrove osjetno jača gledateljevu percepciju ondašnje raspadajuće, kaotične, ratom rastrgane Europe. Ostaje tajna do koje je mjere Welles utjecao na stvaranje ovog filma, jer Treći čovjek nepogrešivo u sjećanje priziva slike Wellesovih ranijih radova, poput Građanina Kanea ili The Lady from Shanghai. Film je ostao u kolektivnom sjećanju gledateljstva kao jedan od najboljih primjera film noira, baš kao i jedan od najinovativnijih i najoriginalnijih projekata zabilježenih na celuloidnoj vrpci. I posve zasluženo. Briljantan govor Harryja Limea o švicarskim satovima kukavicama, nezaboravno proganjanje po sjenovitoj kanalizaciji, moćan scenarij koji je mogao sastaviti samo netko Greeneova kalibra… Više od 65 godina otkad je ugledao svjetlo dana, Treći čovjek još uvijek je čudo za gledanje, doživljavanje i proučavanje.

Svi zainteresirani, pročitajte scenarij Grahama Greenea [PDF], vrhunski primjer film noira. (Napomena: Samo za edukacijske svrhe.)

Na fotografiji koja slijedi vidimo kako Graham Greene, David O. Selznick i Carol Reed raspravljaju o scenariju.

112

14. svibnja 1948. britanski filmski producent Sir Alexander Korda potpisao je ugovor s američkim producentom Davidom O. Selznickom, kojim su Selznicku ustupljena prava na četiri filma: adaptaciju A Tale of Two Cities, The Doctor’s Story s Josephom Cottenom, i dva projekta Carola Reeda – Tess of the D’Urbervilles i Treći čovjek. Od svih ovih samo će Treći čovjek biti snimljen. Antiamerički osjećaji koje često nalazimo u Greeneovu radu u Trećem čovjeku nikad nisu jasno uočeni, ali Selznick je tvrdio da je scenarij previše britanski, čak i nakon što su dvije glavne uloge dodijeljene Amerikancima. Nije mu se sviđala ideja da „plaća ogromnu količinu novca i ustupa američke filmske zvijezde da bi na svijet pustio komad britanske propagande“. Na kraju se pokazalo da su Selznickovi strahovi bili neutemeljeni: Treći čovjek nedavno je proglašen jednim od najvećih stotinu filmova koje je Amerika ikad imala. – The making of The Third Man

Povijest produkcije Trećeg čovjeka, koju je napisao Charles Drazin, a ulogu naratora preuzeo voice-over glumac Robb Webb. Dostupno na DVD izdanju Criterion Collectiona.

Odličan video Terryja Feina: Then and Now – kako bi poznate scene iz Trećeg čovjeka izgledale u modernom, današnjem Beču.

Orson Welles prisjeća se Trećeg čovjeka u 3,5-satnom intervjuu s Peterom Bogdanovichem:

Svaka rečenica u cijelom scenariju je o Harryju Limeu – nitko o ničem drugom ne priča. A tu je i taj kadar na kućnom pragu – kakav zvjezdani ulazak je to bio! U  kazalištu, znate, stari glumci nikad nisu voljeli pojavljivati se prije kraja prvog čina. U takvim ulogama nije bitno koliko puno rečenica imate za izgovoriti, nego koliko malo. Ono što je važno jest koliko drugi likovi govore o vama. Kako bi mogao posuditi Cottena i Alidu Valli od Selznicka, Korda je morao sklopiti dogovor s njim i ustupiti mu američku distribuciju. Zato je film u Ameriku stigao kao „David O. Selznick predstavlja“, „Producirao David O. Selznick“, itd. Sve što je David zauzvrat morao napraviti jest posuditi Alexu nekoliko glumaca. Alex je zamislio cijeli projekt, razvio ga, u punom smislu riječi ga producirao, ali David je pokupio pljesak svijeta. Sjedio sam s njima par godina nakon što je Treći čovjek pušten u distribuciju – dok je cijela Europa još uvijek osjećala posljedice koje smo prikazali u filmu – i Alex je rekao, „Znaš, Davide, nadam se da neću umrijeti prije tebe.“ „Oh“, odgovorio mu je Selznick. „Zašto?“ „Užasavam se ideje da ćeš se ušuljati na groblje i izgrebati moje ime s nadgrobnog spomenika.“

Peter Bogdanovich o Trećem čovjeku i Orsonu Wellesu:

„Ima nešto istine u staroj izreci – filmovi nisu pisani, oni su ponovno pisani, ponovno pisani i ponovno pisani. Graham Greene, dok je raspravljao o svome scenariju naslovljenom Treći čovjek koji je napisao za producenta Alexandera Kordu i redatelja Carola Reeda, rekao je nešto vrlo slično ovome. Nadalje, detaljna analiza njegova originala – objavljenog scenarija i fusnota koje otkrivaju što je sve kasnije mijenjano i koje su razlike između scenarija i onoga što je na kraju završilo u filmu – pruža jedan od najboljih dostupnih prikaza koji osvjetljavaju kompleksan i ponekad tajanstven proces razvoja projekta od strane scenarista i redatelja.“ – Alexander Mackendrick, From Book to Screen: The Third Man

fak_twitter

Steven Soderbergh i Tony Gilroy (Michael Clayton) raspravljaju o jednom od svojih omiljenih filmova – Reedovom Trećem čovjeku. Ovaj audio zapis snimljen je ekskluzivno za izdanje Criterion Collectiona iz 2007. godine.

Stvaranje Trećeg čovjeka Carola Reeda. Neke od fotografija pripadaju muzejskoj stranici filma na Facebooku.

Leave a Reply

Your email address will not be published.