‘Paris, Teksas’ je iskren, dubok i briljantan

Piše: Sven Mikulec

PT1

Cinephilia & Beyond je web-stranica koja nam je tijekom posljednjih godina postala omiljeni izvor neprocjenjivo rijetkih scenarija, fotografija i intervjua, ali i inspiracije. C&B je oko sebe okupila tisuće vjernih čitatelja, od kojih dobar dio čine filmski djelatnici koji su u Hollywoodu ostavili dubok trag. U znak dobrog odnosa dvaju portala, FAK će na ovim stranicama imati privilegiju postati hrvatska verzija C&B-a.

Nakon toliko godina strpljivog čekanja i neumoljive potrage, naša su srca napokon na mjestu – konačno smo se dočepali scenarija jednog od filmova koji je obilježio našu mladost. Paris, Texas Wima Wendersa, film koji je odnio pobjedu u Cannesu 1984., djelo je koje smatramo uzorom i koje je cijenjeni filmski kritičar Roger Ebert nazvao „iskrenim, dubokim i briljantnim“. To je ujedno i omiljeni film Kurta Cobaina te priča koju i danas, punih trideset godina nakon premijere, još uvijek nosimo sa sobom.

Radi se o filmu nesvakidašnje ljepote, upotpunjenom sjajnim glumačkim izvedbama Harryja Deana Stantona, Nastassje Kinski i mladog Huntera Carsona (sina Karen Black i L. M. Kita Carsona). No ono zbog čega je Paris, Texas osobito privlačan i što mu daje značajnu umjetničku vrijednost jest scenarij koji su napisali L. M. Kit Carson i Pulitzerom nagrađen dramatičar Sam Shepard. Suvišno je naglašavati koliko smo oduševljeni otkrićem ovog skrivenog blaga. Dame i gospodo, pozivamo vas da nam se pridružite u proučavanju jednog od filmova zahvaljujući kojima se danas s ponosom nazivamo filmofilima.

PT2

Ovo je scenarij neizmjerne važnosti. Poštovani scenaristi i redatelji, pročitajte scenarij L.M. Kita Carsona, Sama Sheparda i Wima Wendersa za Paris, Texas [PDF]. (NAPOMENA: Isključivo u obrazovne i istraživačke svrhe.) Na stranici Criterion Collection dostupne su DVD i Blu-ray verzije filma (Blu-ray verzija je upotpunjena DTS-HD Master Audio soundtrackom). Najtoplije preporučujemo!

Intervju s L. M. Kitom Carsonom.

Dogodilo se da smo došli do točke kada Harry Dean razgovara s Nastassjom posljednji put, da joj ispriča svoju životnu priču. Vidio ju je već ranije, ali tada je na neki način pobjegao. Pa je Wim nazvao Sama i rekao: „U redu, znači do ovdje smo došli, ovo se dogodilo.“ A Sam je rekao: „Okej, pusti me da ovo napišem.“ I onda je napisao govor, govor Harryja Deana, i izdiktirao ga asistentici preko telefona,a ona ga je onda natipkala. Nakon toga ga je dobio Harry Dean, koji je poludio. Morao je razgovarati sa Samom, jednostavno je morao razgovarati sa Samom. Pa je razgovarao sa Samom i Sam mu je rekao: „ Samo. Izgovori. Riječi. Sve je tamo.“ I bilo je. I jest. Dok smo snimali tu scenu Harry je smio viknuti „Rez!“ ako je smatrao da petlja. Snimali smo cijeli dan i on je stalno govorio „Rez!“. I onda je napokon uspio izvesti sve od početka do kraja, bez prekida. Zapravo mi je to smiješno – film je postigao ogroman uspjeh s druge strane bare. Tijekom distribucije u Engleskoj, distributer je dao tiskati majice, a na majicama je bio govor. Čitavi jebeni govor.L. M. Kit Carson
PT3

Harry Dean Stanton govori o filmu Paris, Texas u starom intervjuu.

L. M. Kit Carson o snimanju filma Paris, Texas.

Intervju s Wimom Wendersom.

Sjećam se rasprave koju sam vodio s Robbyjem Müllerom o tome što bi se moglo dogoditi ako scena započne subjektivnim gledištem i onda muškarac – da, muškarac, nikada žena – koji naizgled promatra sam uđe u kadar, razgovarali smo o mogućim značenjima te neobične promjene gledišta. Većina mojih filmova isključivo je oblikovana iz nečije perspektive, na primjer Goalie’s Fear, pa i Paris, Texas, tako da prekid takvog obrasca s vremena na vrijeme, ali vrlo rijetko naravno, predstavlja svojevrsni mentalni skok. To mi se uvijek sviđalo jer vjerujem da ima utjecaj na gledatelja, ali i na lik koji promatra iz subjektivne perspektive. Na taj se način odjednom stvara neobična distanca te se subjektivna perspektiva prebacuje s lika na publiku, odnosno na svakoga tko gleda film. Svaki par očiju koji gleda film odjednom postaje dijelomnovesubjektivne perspektive. Subjektivna se perspektiva prenosipublici. Prvo misle da je ovo Trevorov pogled, a onda iznenada to postaje njihov pogled. To je ono što sam uvijek pokušavao postići – prenijeti subjektivnu perspektivu publici. – Wim Wenders
PT4

Robby Müller o snimanju filma Paris, Texas.

Ry Cooder o suradnjama s Wimom Wendersom.

O: Što vi pronalazite u režiji Wima Wendersa, a on u vašoj glazbi, da uvijek iznova radite zajedno?
RC: Mislim da je on izvrstan improvizator. I trebaš biti ako želiš iskoristiti trenutak i pretvoriti ga u nešto nezaboravno. Postoje ljudi koji stvaraju glazbu i filmove na linearan način –imaju plan i scenarij. Naravno, ponekad morate imati scenarij – premda ga mi nismo imali – no to samo po sebi nije dovoljno. Moratebiti sposobni improvizirati i reagirati na ono što se događa oko vas. Tako ćete možda uspjeti napraviti dobar posao. Što se mene tiče, Wim se vrlo lako prilagođava onome što ga okružuje. Reagira na način koji smatram kompatibilnim. Čini mi se da imamo isti pogled na svijet i zaista mu vjerujem. Moraš biti okružen ljudima kojima vjeruješ jer si u suprotnom u potpunosti onemogućen: prestrašen si, paranoičan i ne možeš raditi. Zaista vjerujem da je stvar u povjerenju. – Ry Cooder

Soundtrack Rya Coodera za Paris, Texas također je dostupan i toplo ga preporučujemo.

Oscarom nagrađen redatelj Sam Mendes govori o filmu Paris, Texas Wima Wendersa i objašnjava kako je nadahnuo njegove filmove American Beauty iz 1999. i Road to Perdition iz 2002. godine.

Paris, Texas je film koji ima onu vrstu strasti i želju za eksperimentiranjem koje su bile puno učestalije prije petnaest godina nego što su danas. Ima više poveznica s filmovima poput Five Easy Pieces, Easy Rider i Midnight Cowboy, nego s uglancanim arkadnim igrama koje su punile kino dvorane 1980-ih. On je iskren, dubok i briljantan.“ – Roger Ebert

U sjećanje na L. M. Kita Carsona.

Snimanje filma Paris, Texas Wima Wendersa. Fotograf na snimanju: Robin Holland.

Prevela: Ira Volarević

Leave a Reply

Your email address will not be published.