Najvažniji film Rogera Cormana

Piše: Will McCrabb

1

Roger Corman sa svojim bratom Geneom tijekom snimanja ‘The Intrudera’

Cinephilia & Beyond je web-stranica koja nam je tijekom posljednjih godina postala omiljeni izvor neprocjenjivo rijetkih scenarija, fotografija i intervjua, ali i inspiracije. C&B je oko sebe okupila tisuće vjernih čitatelja, od kojih dobar dio čine filmski djelatnici koji su u Hollywoodu ostavili dubok trag. U znak dobrog odnosa dvaju portala, FAK će na ovim stranicama imati privilegiju postati hrvatska verzija C&B-a.

1961. godine Roger Corman snimio je najbolji i najvažniji film u svojoj karijeri i jedan od najvažnijih zapaljujućih, političkih i nažalost proročanskih nezavisnih američkih filmova u posljednjih 50 godina, The Intruder. Temeljen na istoimenom romanu iz 1959. godine napisanom od ruke Charlesa Beaumonta, priča je smještena duboko u američki Jug baš nakon što je Vrhovni sud naredio da se crne i bijele škole integriraju. Priča prati Adama Cramera, kojeg glumi William Shatner u jednoj od svojih prvih glavnih uloga, rasističkog demagoga koji građane malog južnjačkog mjesta natjera u anti-integracijsko ludilo. Roger Corman odnio je knjigu svome studiju American International Pictures i oni su ga odbili. Rogera je iznenadilo što je tvrtka za koju je dotad snimio toliko filmova, od kojih su svi do zadnjega ostvarili profit, tako hladno odbila projekt za koji je on bio vrlo zapaljen. Željeli su da se drži Drive-In eksploatacijskih filmića na kojima je izgradio karijeru.

Roger je zatim knjigu odnio svim drugim studijima u gradu. The Intruder je bio odbijen od apsolutno svih. Hollywood nikad nije bio poznat po svojoj društvenoj hrabrosti ili, kad smo već kod toga, imaginaciji. Za grad izgrađen na etosu imaginacije, mora se primijetiti da je rijetko koristi. Hollywood je industrija i, baš kao i sve ostale industrije, fokusiran je, izgrađen i kalibriran kako bi donosio zaradu. Nitko to nije znao bolje od Rogera Cormana. On je bio producent koji je toliko malo trošio na svoje filmove da bi oni već tjedan dana nakon puštanja u kina počeli donositi profit. Ali The Intruder je imao ono nešto što je govorilo ravno u Rogerovu dušu. To se događalo baš ondje, baš tada, i netko je morao zabilježiti ovaj trenutak u američkoj povijesti pa je nagovorio brata Genea da se pridruži projektu kao producent i, ako je za vjerovati Shatneru, obojica su vlastite kuće dali u hipoteku da bi skupili 80 tisuća dolara za snimanje filma.

2

William Shatner kao Adam Cramer

Cormani su film snimili u Charlestonu, Missouriju. Bila je to 1961. godina, kad su škole diljem Juga bile prisilno integrirane. To je bilo manje od pet godina nakon što je predsjednik Eisenhower morao pozvati Nacionalnu gardu da otprati afroameričke tinejdžere u školu Little Rock. Čitava glumačka i filmska ekipa bila je smještena u motelčić malo izvan grada tijekom svih tri tjedna snimanja. Na dan kad je društvance stiglo u grad dočekao ih je policajac, koji je Cormanu savjetovao da „uzme nekoliko minuta i isplanira rutu za bijeg“. Kad je Corman s gradom dogovorio snimanje, nije im na uvid dao scenarij ili čak objasnio o čemu točno govori film. Nekako se dogodilo da je sinopsis radnje procurio i grad se okrenuo protiv filmske ekipe. Jedina integrirana skupina ljudi u cijelome gradu bila je zatvorska banda koja je navodno unajmljena da ubije filmsku ekipu u njihovim motelskim sobama dok spavaju. Neustrašen, Corman je nastavio naprijed i uvjerio svog mladog glavnog glumca da će sve biti uredu. „Ništa nas neće spriječiti da snimimo ovaj film“, izjavio je Roger i, s obzirom da je riskirao svoj vlastiti novac, možete biti prokleto sigurni da je to i mislio.

U glumačkoj ekipi bilo je svega pet profesionalaca. Kako bi uštedjeli, braća Corman unajmili su lokalce da odigraju manje uloge. To je taj tračak manipulativnog genija koji filmu daje njegovu pravu oštrinu. Možete primijetiti da na ekranu ne gledate glumce te da svaka bora i crta na njihovim licima otkriva kartu koja pokazuje cjelokupnu povijest koju stanovnici ove regije nose sa sobom. Sa svim dobrim i lošim stvarima. Roger im je uručio lažan scenarij koji nije sadržavao neke žešće scene i replike. Shatnerov lik radio je za Ku Klux Klan, a on je u njegovim cipelama ponudio jednu od svojih najboljih izvedbi. Dao je nevjerojatne govore ispunjene rasističkom mržnjom na stepenicama gradske sudnice. Shatner je recitirao stranice i stranice dijaloga, vrišteći sve dok ga nije svladao laringitis. U jednoj posebnoj sceni oko tri stotine statista slušalo je maničnu ideologiju Shatnerova lika. Sposoban i domišljat producent kakav jest, Corman je odlučio ovu scenu prvo snimati preko Shatnerova ramena kako bi zadržao najbolje momente u gomili prije nego što statistima dosadi i napuste prostor, ali i kako bi spasio glas svoga glavnog lika. Kako bi potaknuo gomilu da reagira na Shatnerov govor, Corman je počeo uzvikivati stvari poput „Naprijed, Missouri Tigersi! Mi volimo St. Louis Cardinalse! Ajmo jednu za crven, bijeli, plavi!“ Kad je želio od gomile dobiti gnjevnu reakciju, pitao ih je „što misle o nogometnoj momčadi Alabamina sveučilišta“. Tri stotine statista postalo je bijesno i Corman je svome glumcu uspio spasiti glas.

3

Anti-integracijski prosvjed održan u vrijeme snimanja filma.

Roger Corman tijekom cijelog ovog vremena na dnevnoj je bazi primao prijetnje smrću tako da je najkontroverzniju scenu masivnog Ku Klux Klan skupa i parade sačuvao za posljednju večer. Cijela filmsko-glumačka ekipa odjavila se iz motela i čim su završili snimanje uskočili su u kombije i pobjegli prema St. Louisu. Roger je odlučio da ovaj film bude koliko god je moguće blizu istini, usput riskiravši vlastitu egzistenciju i fizičko zdravlje. Učinio je što mu je srce govorilo da učini i lijepo podvalio klip južnjačkim rasističkim silama. A tada je u Los Angelesu naišao na sljedeću prepreku – tko će distribuirati ovakav film?

Kad je The Intruder prvi put prikazan u Los Angelesu u kinu je gotovo izbila pobuna. Ljudi su vrištali da su braća Corman komunisti! Kad je film uspio ishoditi nekakvu minimalnu distribuciju dobio je i solidne kritike. Los Angeles Times napisao je da se radi o „najhrabrijem, najrealističnijem portretu rasne nepravde ikada prikazanom u američkim filmovima“. William Shatner bio je plaćen svega 200 dolara za svoju ulogu, ali je skupio nagrada i postao filmskom zvijezdom. Da, ljudi, kapetan James T. Kirk svoju karijeru duguje Rogeru Cormanu, kao i dobar dio ostatka Hollywooda.

The Intruder nije zabilježio financijski uspjeh i jedini je od svih Cormanovih 380 (i više) filmova koji je završio u minusu. Ova činjenica čak i danas stavlja knedlu u Rogerovo grlo. Ali ono što je film postigao daleko je važnije od bilo kakve zarade koju je film mogao donijeti svojim tvorcima. S The Intruderom, Roger Corman snimio je film toliko društveno osviješten da, 54 godine nakon premijere, još uvijek odzvanja jednakom silinom. Stavio je život na kocku da bi ga napravio. Taj rizik nagrađen je danas dok gledamo kako se povijest ponavlja u večernjim vijestima u užasno repetitivnim ciklusima. Snimio je film koji je naglasio istinu: istinu da u „zemlji slobodnih i domu hrabrih“ nemaju baš svi ljudi svoju slobodu da budu hrabri. Na ovome bismo svi trebali zahvaliti Rogeru Cormanu.

U proljeće 2014. godine bio sam na izložbi inspiriranoj radom Rogera Cormana i Joea Dantea. Dok sam stajao ošamućen verzijom plakata The Intrudera nekog briljantnog umjetnika, pored mene je stajala ljupka žena koja je rekla, „To je Rogerov najdraži film.“ Okrenuo sam se i ugledao Julie Corman, Rogerovu bolju polovicu. Nasmiješio sam se i rekao, „I moj isto.“ To je bio jedini poster koji sam želio na izložbi i na aukciji me nadmašio Roger Corman. Lako je moguće da je to prvi put u povijesti da je Roger ikoga financijski nadmašio.

4

Odličan fan-made poster koji visi u Rogerovu uredu.

U ime djece, žena i muškaraca koji su izgubili život, i danas još uvijek gube živote, zbog boje svoje kože, želim uputiti svoju iskrenu zahvalnost Rogeru Cormanu zbog toga što je imao hrabrosti i uvjerenja suprotstaviti se strahu i mržnji koja prožima našu kulturu tako što se naglavačke bacio u prve linije. „Kralj eksploatacije“ dao je glas svima onima koji su bili zlostavljani i eksploatirani.

On nije samo snimio film da bi zaradio nešto love; on je stvorio socijalni dokument koji će ostati zabilježen u povijesti filma kao iznimno značajno postignuće.

Tako da, hvala ti, Rogere. Hvala ti.

2 komentara za “Najvažniji film Rogera Cormana

  • hik says:

    FAK! +5 ZA SVE! Volim kad iskopate ovako dobru priču i text sa neta , samo naprijed. Poz!

  • Sven Mikulec says:

    Nismo iskopali tekst s neta. Will je moj suradnik s portala Cinephilia & Beyond, a tekst je uz njegovo dopuštenje objavljen na FAK-u.

Leave a Reply

Your email address will not be published.