‘Mulholland Drive’: Najuspjeliji film majstora jeze i začudnoga

Piše: Sven Mikulec

MD1

Cinephilia & Beyond je web-stranica koja nam je tijekom posljednjih godina postala omiljeni izvor neprocjenjivo rijetkih scenarija, fotografija i intervjua, ali i inspiracije. C&B je oko sebe okupila tisuće vjernih čitatelja, od kojih dobar dio čine filmski djelatnici koji su u Hollywoodu ostavili dubok trag. U znak dobrog odnosa dvaju portala, FAK će na ovim stranicama imati privilegiju postati hrvatska verzija C&B-a.

Postoje filmovi koji nas uistinu mogu prestrašiti. Neki od filmova koje smo gledali užasnuli su nas do te mjere da nas osjećaj jeze nije napustio u kinodvorani, već nas je dopratio kući i pridružio nam se u krevetu, a otjerati ga nisu mogla ni zaključana vrata, ni zatvoreni prozori, pa čak ni bejzbolska palica spremljena kraj uzglavlja. Ali noćne more obično prestanu nakon nekoliko noći, nakon što si dovoljno puta ponovimo da je „to samo film“ te se uvjerimo da je naš, stvarni svijet ipak bolji, sigurniji i normalniji. Da, noćne more obično prestanu. Ne i u slučaju Mulholland Drivea.

Na samom početku novog tisućljeća, jedan od najvećih majstora jeze i začudnoga, David Lynch, snimio je film Mulholland Drive, misteriozan hibrid žanrova – priču o ljubavi i osveti bizarne i naizgled neshvatljive strukture, film koji je doslovno užasno odličan i koji se tvrdoglavo opire svrstavanju u kategoriju horora, premda se bez problema može mjeriti s najstrašnijim filmovima ikad snimljenim. Materijal je izvorno trebao biti pilot epizoda nove serije na američkom ABC-u, ali je pretvoren u dugometražni film (jer je serija otkazana) vrlo prigodnoga naslova. Mulholland Drive ime je ceste koja povezuje Los Angeles i dolinu San Fernando, misteriozan put koji vijuga mračnim i zlokobnim obroncima Hollywood Hillsa, te kao takav odgovara zakučastoj strukturi samoga filma koji pleše na granici između neo-noir misterija, psihološkog trilera, klasičnog krimića te nadasve artističkog horora, s narativnim okukama i slobodnim padovima. Posebnost Lynchovih djelā je u tome što ih je teško kategorizirati i strpati u ladicu s preciznom oznakom. Dio očaravajuće privlačnosti Mulholland Drivea leži upravo u tome što ga je nemoguće etiketirati, baš kao i što je fascinantno otporan na bilo kakvu neoborivu interpretaciju. To je film čvrsto usidren na granici između trilera i horora, snolika priča istkana od osobnih strahova, demona te žudnji srca i uma. Lynch je stvorio viziju Hollywooda kao iz noćnih mora, onako kako samo on to može, film tako pomno sastavljen dio po dio da istovremeno sve savršeno sjeda zajedno, a opet ništa međusobno ne odgovara.

S Naomi Watts i Laurom Harring u ulogama karijere, s grozovitom glazbom Angela Badalamentija te s mračnom, gotovo film noirskom fotografijom Petera Deminga, Mulholland Drive je Lynchovo najuspjelije djelo. Ako to ne govori dovoljno – a uzevši u obzir redateljevu karijeru, trebalo bi – vjerujte našem sudu kada kažemo da je Mulholland Drive definitivno jedan od najboljih filmova ovoga stoljeća te odličan primjer obaveznog filmskog štiva.

Poštovani scenaristi i redatelji, pročitajte scenarij Davida Lyncha za Mulholland Drive [PDF]. (NAPOMENA: Isključivo u obrazovne i istraživačke svrhe.) Pod budnim okom redatelja Davida Lyncha i direktora fotografije Petera Deminga, film je remasteriran u novoj, 4K digitalnoj verziji te će biti dostupan na DVD-u i Blu-rayu na Criterion Collectionu od 27. listopada 2015. Najtoplije preporučujemo!

On the Way to Mulholland Drive kratki je dokumentarac o snimanju filma, s intervjuima s Davidom Lynchom, Naomi Watts, Laurom Harring, Justinom Therauxom i Angelom Badalamentijem te sa snimkama sa seta Mulholland Drivea.

Snimatelj koji je radio u različitim žanrovima i stilovima te s brojnim legendarnim redateljima, Peter Deming, besprijekoran je profesionalac. Postoji samo jedna važna stvar o Peteru koju svi trebaju znati: čovjek je snimao Mulholland Drive. Članovi uredništva internetske stranice CraftTrack imali su tu sreću da razgovaraju s njim i saznaju njegove doživljaje sa snimanja te neke anegdote sa seta.

David Lynch o Mulholland Driveu.

David Lynch, glavni glumci i Angelo Badalamenti pričaju o filmu i snimanju na festivalu u Cannesu 2001. godine.

„Marsovski Jimmy Stewart“ riječi su kojima je Mel Brooks, producent filma The Elephant Man, opisao Davida Lyncha. Sraz između svakidašnjeg i onostranog glavna je Lynchova preokupacija, od strave iz predgrađa u filmu Blue Velvet i seriji Twin Peaks, do noirskog podzemlja u filmovima Lost Highway i Mulholland Drive. U ovom razgovoru iz 1997., netom prije izlaska Lost Highwaya, vidi se da Lynch ne voli biti interpretator, već da mu je draže da gledatelji na temelju atmosfere i teksture sami donose zaključke o njegovim filmovima. Ovdje također otkriva svoju metodu rada temeljenu na instinktu te prihvaćanje važne uloge koju slučajnost ima u stvaralačkom procesu.

Ovdje donosimo nekoliko zakulisnih fotografija snimljenih tijekom produkcije Lynchovog Mulholland Drivea.

 

Prijevod: Ira Volarević

Leave a Reply

Your email address will not be published.