Kurosawin ‘Kagemusha’: Pjesma o ljudskoj prirodi

Piše: Sven Mikulec

0

Cinephilia & Beyond je web-stranica koja nam je tijekom posljednjih godina postala omiljeni izvor neprocjenjivo rijetkih scenarija, fotografija i intervjua, ali i inspiracije. C&B je oko sebe okupila tisuće vjernih čitatelja, od kojih dobar dio čine filmski djelatnici koji su u Hollywoodu ostavili dubok trag. U znak dobrog odnosa dvaju portala, FAK će na ovim stranicama imati privilegiju postati hrvatska verzija C&B-a.

Vjerojatno glavni razlog zbog kojeg epsko samurajsko remek-djelo Akire Kurosawe nazvano Kagemusha ima svoje zasluženo mjesto među najimpresivnijim filmovima koje smo dosad pogledali njegova je jednostavno briljantna ideja koja se nalazi u njegovoj srži. Ples između stvarnosti i iluzije, tema često korištena u Kurosawinim filmovima, ovdje se nalazi u centru priče. Dok siromašan lopov biva prisiljenim postati dvojnike moćnog vladara, jer je taj vladar smrtno stradao u borbi, glavno pitanje ubrzo postaje očito. Kad dim nestane i bojno je polje nakrcano tijelima mrtvih vojnika koji su bez suvišnih pitanja skočili ravno u svoju smrt, ono što ostaje nije ništa doli esencijalni problem ispisan krvlju po zemlji koja je posvjedočila velikih kraljevima, divnim ratnicima i više suza no što se može zamisliti: što tjera ljude da rade ono što rade stoljećima? Ako običan, siromašan čovjek sjedi na prijestolju, s moći bogova u svojim rukama, odlučujući tko će živjeti a tko umrijeti kao da bira kakvu će vrstu tosta pojesti za večeru, zašto čitave vojske slušaju njegovu svaku riječ, spremne za njega položiti svoje živote? Radi se o kolektivno prihvaćenoj ideji, stvorenoj iluziji za mase, iluziji moći, snazi simbola i tvrdoglavog pridržavanja artificijelnih stvari poput ponosa i časti – to je ono što pokreće svijet. Kurosawina povijesna drama prekrasno izgleda, obiluje bogatim bojama, savršeno je sporog tempa, ukrašena moćnim, simboličnim prizorima. Kagemusha je pjesma; nevjerojatno tužna pjesma koja glasno i hrabro našu pozornost skreće prema besmislenosti nasilja, apsurdnosti ljudske prirode, povodljivosti ljudskoga duha.

Kagemusha, napisan od strane Kurosawe i Masata Idea i oživljen uz pomoć Francisa Forda Coppole i Georgea Lucasa, tragična je priča o ljudskoj prirodi – ako postoji bolji način da se ovaj film opiše u tako malo riječi, mi ga još nismo otkrili. Jedan od najvažnijih aspekata povijesnih filmova je istraživanje na koji način prošlost komunicira s modernim svijetom, na koji način povijest baca nešto svjetla na sadašnjost. Kurosawa se pozabavio neugodnom istinom univerzalne vrijednosti i značaja, zbog čega je Kagemusha važan koliko jedan film može biti.

Kurosawa je ovaj film snimio nakon desetljeća osobne patnje. Iako ga često smatraju najvećim živućim japanskim filmašem, nije bio sposoban pronaći financijsku podršku u Japanu kad je prvo put pokušao snimiti Kagemushu. Snimio je manji film, Dodes’ka-den, koji nije bio uspješan. Pokušao se ubiti, ali nije uspio. Dobio je podršku Rusa pa je otišao u Sibir snimiti prekrasan Dersu Uzala (1976.), o čovjeku divljine. Ali Kagemusha ostao je njegova opsesija, i konačno ga je mogao snimiti kad su mu holivudski redatelji Coppola i Lucas pomogli pronaći američke investitore. U ovom filmu nailazimo na fenomenalne prizore: zadihanog kurira kako se spušta niz nebrojene stepenice, ljude koji prolaze ispred krvavo crvenog zalaska sunca, umirućeg konja na bojištu. Ali Kurosawin posljednji prizor – umirućeg kagemushe kako pluta morem, nošen strujama pored pale ikone klana Takeda – sumira sve: ideje i ljudi nošeni su besciljno strujama vremena, i povijesno značenje pojavljuje se kad oni slučajno bivaju u isto vrijeme nošeni na isti način.Roger Ebert

5

Dokument povijesne važnosti. Sve zainteresirane pozivamo da pročičtaju scenarij Kagemushe napisan od ruku Akire Kurosawe i Masata Idea. [PDF]. (Napomena: samo za edukacijske svrhe.) Također, za vaš gušt tu su i: bookletpress kit i, dostupni zahvaljujući web-stranici CineFiles.

Izvadak iz 19-minutnog intervjua u kojem redatelji George Lucas i Francis Ford Coppola pričaju o Kurosawi i Kagemushi. Ovaj intervju pojavio se u Criterionovom izdanju filma.

Komentare koji slijede originalno je dao Kurosawa, a objavio ih je Toho Company, Ltd. 1975. godine kao savjet mladim ljudima koji razmišljaju o karijeri u filmskom biznisu. Prilagodila ih je Audie E. Bock.

Dokumentarac Alexa Coxa o velikom redatelju, Kurosawa: The Last Emperor (1999.).

„Filmski redatelji, ili bih možda trebao reći ljudi koji stvaraju, vrlo su pohlepni i nikad ne mogu biti zadovoljni… Zbog toga stalno mogu snimati dalje. Toliko sam dugo uspio radi u ovom biznisu jer sam stalno mislio, idući put ću uspjeti snimiti nešto dobro.“ — Akira Kurosawa

Jedan komentar za “Kurosawin ‘Kagemusha’: Pjesma o ljudskoj prirodi

  • Riki says:

    Nisam pojma imao da se veliki (najveći?) sin filma pokušao ubiti. A i Kagemusha je za tri koplja (katane?) meni bolja od Rana, valjda se čovjek predomislio. :)

    Opet članak za prste polizat, fala FAK-ovci!

Leave a Reply

Your email address will not be published.