‘Dvoboj’ Stevena Spielberga: Film koji je lansirao jednu od najvećih holivudskih karijera

Piše: Sven Mikulec

0

Cinephilia & Beyond je web-stranica koja nam je tijekom posljednjih godina postala omiljeni izvor neprocjenjivo rijetkih scenarija, fotografija i intervjua, ali i inspiracije. C&B je oko sebe okupila tisuće vjernih čitatelja, od kojih dobar dio čine filmski djelatnici koji su u Hollywoodu ostavili dubok trag. U znak dobrog odnosa dvaju portala, FAK će na ovim stranicama imati privilegiju postati hrvatska verzija C&B-a.

Triler ceste iz 1971. godine pod naslovom Dvoboj imao je ključnu ulogu u profesionalnom razvoju Stevena Spielberga, dovevši do njegova priznanja i posljedičnog stasanja u jednog od vodećih svjetskih filmaša. Ovaj minimalističan, iznenađujuće jednostavan ali posebno učinkovit film naširoko je hvaljen kao jedan od njegovih najboljih. Adaptiran za platno od strane poznatog pisca Richarda Mathesona iz njegove vlastite kratke priče objavljene u Playboyu, scenarij je savršen primjer ‘manje je više’ filozofije. Premisa zvuči nevjerojatno jednostavnom, ali na nekoliko mjesta tijekom priče o običnom prodavaču elektronike koji se mora nositi s neobično agresivnim vozačem kamiona na pustoj cesti u kalifornijskoj pustinji Matheson ubacuje znakove koji samo naoko nemaju nikakve veze s glavnom pričom, ali ustvari otkrivaju dosta o motivaciji likova, njihovim unutarnjim impulsima koji ih tjeraju da drže nogu na papučici gasa. Jedan od najzanimljivijih scenarija koje smo dosad pročičtali, Mathesonov tekst briljantno stvara napetu atmosferu i neprekidan polet koji vas drži do posljednje scene u filmu. Skamenjeni pogledi glavnoga lika u retrovizor s vremenom postaju naši vlastiti, njegova anksioznost i neugoda koju osjeća preneseni su kroz ekran na nas u publici, tjerajući nas da se meškoljimo u sjedalima zabrinuti za vlastitu sigurnost. Spielbergova genijalnost očituje se u njegovoj neporecivoj sposobnosti da izvlači maksimum uzbuđenja i napetosti iz jednostavnog, ograničenog postulata, s rijetkim dijalozima i vrlo oskudnim prostorno-vremenskim granicama. Priča je obavijena suptilnim ali učinkovitim simbolizmom, kao što su, primjerice, nenametljive indikacije prisutne u protagonistovu imenu ili marki automobila. Nadahnuta gluma Dennisa Weavera, kojeg je Spielberg odabrao jer se divio njegovoj ulozi u Dodiru zla Orsona Wellesa, osigurava povezivanje publike s žrtvom bullyinga, a glazba Emmyjem nagrađivanog Billyja Goldenberga pomaže stvoriti pravu atmosferu. Mnogo ljudi Spielberga kritizira na račun njegova bezdušnog štancanja blockbustera, ali filmovi poput ovog jasno pokazuju s kakvim nadprosječnim talentom i strašću prema filmu ustvari imamo posla.

Svakako pogledajte scenarij Richarda Mathesona [pdf]. (Napomena: Samo za edukacijske svrhe.)

Spielberg je već bio fan Richarda Mathesona i prije nego što je snimljen ovaj film zbog Mathesonovih doprinosa Zoni sumraka. U svom trosatnom intervjuu, Matheson (1926.-2013.) se prisjeća kako je, baš na dan JFK-eva ubojstva, došao na ideju za svoju kratku priču i kasniji film Dvoboj. (Usput Matheson daje svoje mišljenje o snimljenom filmu i o radu i odnosu sa Spielbergom tijekom snimanja).

Iako je u početku sniman kao skroman televizijski film prije nego nekakav dugometražni film predodređen za svjetsku slavu, Spielbergov dvoboj postao je jedan od legendarnih debija u američkoj kinematografiji, školski primjer onoga što talentiran mladi redatelj može napraviti s malo novca. Snimana u potpunosti na lokaciji u svega 13 dana, ova priča o običnom čovjeku kojeg proganja psihotični kamiondžija omogućila je Spielbergu dosta ranu šansu da demonstrira svoju vještinu manipulacije osjećajima publike. Koristeći stalno pokretnu kameru i uznemirujući dizajn zvuka koji se više sastojao od atonalnih škripova i pjevušenja od prave glazbe, Spielberg je stvorio mali klasik svjetskog filma. — Jim Hemphill

Dennis Weaver o snimanju Dvoboja.

Raditi sa Stevenom bilo je tako uzbudljivo. Ono što se ja sjećam u vezi s njim jest da je studio bio apsolutno u pravu: bio je jako domišljat i jako kreativan. Ono što me još više impresioniralo činjenica je da je, usprkos svojoj mladosti, bio apsolutno neustrašiv pri korištenju onoga što je smatrao da je nužno kako bi film funkcionirao. Nije bio posebno zabrinut oko budžeta. Ili, čak ako je bio, dobro je to skrivao. U njemu nisam vidio nimalo straha. Izgledao je kao da je u rukama imao gomilu igračaka i onda se s njima igrao. Bilo je to poput božićnog jutra, probudio se i ugledao sve te fantastične igračke kojima se nadao. I sada su bile ispred njega. Naprimjer, kad kamion konačno padne u provaliju – i to je bilo 1971. godine, nemojte zaboraviti – ja nikad nisam radio s redateljem koji je koristio više od dvije kamere u isto vrijeme. A ovaj tip je snimao sa šest različitih kamera tu jednu scenu. Pomislio sam, „Čovječe, ovaj je zbilja drzak.“ Ovih dana vjerojatno snima s dvanaest kamera. —Dennis Weaver, zvijezda Dvoboja o Spielbergovu prvom klasiku

1

Spielberg priča o svojoj osobnoj povezanosti s Dvobojem u ovom izvatku iz knjige Stevena Awalta, Steven Spielberg and Duel: The Making of a Film Career.

Ono što me stvarno natjeralo da se zbilja potrudim da dobijem posao režisera Dvoboja je to što sam bio žrtva bullyinga, i svi moji prijatelji u mom malom krugu prijatelja također su bili žrtva bullyinga, i znao sam kakav je to osjećaj. I iako sam se jako trudio antropomorfizirati kamion, kao ekstenziju jedne vrste zle, nasilne sile, bez previše obzira prema osobi koja je sjedila za volanom, u konačnici je priča zaista predstavljala nešto zbog čega sam se osjećao kao da je dobro poznajem. — Steven Speilberg

2

Leave a Reply

Your email address will not be published.