‘Čovjek koji je previše znao’: Jedina prerada koju je kralj trilera ikad snimio

Piše: Sven Mikulec

1

Cinephilia & Beyond je web-stranica koja nam je tijekom posljednjih godina postala omiljeni izvor neprocjenjivo rijetkih scenarija, fotografija i intervjua, ali i inspiracije. C&B je oko sebe okupila tisuće vjernih čitatelja, od kojih dobar dio čine filmski djelatnici koji su u Hollywoodu ostavili dubok trag. U znak dobrog odnosa dvaju portala, FAK će na ovim stranicama imati privilegiju postati hrvatska verzija C&B-a.

Jedina prerada filma koju je Afred Hitchcock ikad napravio, verzija Čovjeka koji je previše znao („The Man Who Knew Too Much“) iz 1956., uzbudljiv je i iznimno napet triler čija ga je briljantna glumačka postava povela do slave.James Stewart – vjerojatno najbolji zamislivi odabir za sve one projekte o „običnom tipu u neobičnoj situaciji“ – glumi američkog doktora koji vodi svoju ženu, bivšu uspješnu pjevačicu, i svog sina na putovanje u Maroko. Ondje ta nevina i tipično naivna obitelj sretne misteriozna čovjeka i sprijatelji se s njim. On ubrzo umire u Stewartovu naručju, no prije smrti otkriva da je zapravo francuski agent i otkriva Stewartu detalje o jednome planu atentata. Kako im ugledni doktor i njegova prelijepa žena ne bi osujetili planove, plaćeni ubojice otmu njihova sedmogodišnjeg sina ne bi li držali jezik za zubima. To će natjerati Stewarta i njegovu partnericu Doris Day da daju sve od sebe kako bi očajnički pokušali spasiti svoga sina.

Hitchcockov istoimeni originalni film snimljen je 1934. te se za njega može reći da mu je pokrenuo cijelu karijeru. Tri četvrtine sata duži, s vrhunskom postavom i mnogo većim budžetom, američka je verzija priče svakako superiornija, s obzirom na to da je Hitchcock razvio svoj jedinstveni stil i u međuvremenu postao prvak u pravljenju trilera. Zanimljivo je primijetiti da je ta priča dijelom inspirirana Hitchcockovim vlastitim posjetom Maroku, kada je tamo poveo svoju ženu za 28. godišnjicu braka. To ga je putovanje inspiriralo dovoljno da razmisli o preradi priče iz 1934. – koju je već bio odbio prepričati u ranim četrdesetima, kada ga je Selznickova produkcijska kuća to tražila. Drugi je izvor inspiracije ponešto bizarniji: ključna je točka završnice filma razvijena je prema staroj legendi o zatočeništvu Richarda Lavljeg Srca pri njegovu povratku iz križarskih ratova.

Čovjek koji je previše znao postigao je pravi financijski uspjeh, a osvojio je i Oscara za najbolju originalnu pjesmu. I zaista, pjesma Jaya Livingstona i Raya Evansa Whatever Will Be, Will Be (Que sera, sera) bila je ogroman trijumf, a Doris Day izvela je prekrasnu izvedbu na završetku filma. Štoviše, upravo ju je zbog njezina glazbenog umijeća Hitchcock htio za glavnu ulogu u filmu, s obzirom na to da je scenarist John Michael Hayes osmislio Stewartovu ženu kao bivšu glazbenu zvijezdu koja je stavila na čekanje svoju karijeru radi svoga voljenog ali nepopustljivog i iritantno tradicionalnog muža. Teret takve žrtve dovodi do osjetne bračne napetosti – vrlo fino napisane – koja likovima daje dodatnu dimenziju i koja još više obremenjuje njihov brak, kao da snaga njihove veze nije već dovoljno dovedena na kušnju otmicom njihova sina. Čovjek koji je previše znao možda nije najbolji Hitchcockov uradak, ali čak unatoč svojim manjim nedostacima, film je daleko iznad većine konkurenata unutar tog žanra.

Monumentalno važan scenarij. Dragi svaki scenariste/filmašu, pročitaj scenarij Johna Michaela Hayesa za Čovjeka koji je previše znao [PDF]. (OPASKA: Samo u edukacijske i istraživačke svrhe). DVD/Blu-ray izdanje filma dostupno je na Amazonu i drugim online prodavaonicama. Svesrdno preporučamo.

HITCHCOCK/TRUFFAUT

U intervjuu duljine cijele jedne knjige Hitchcock/Truffaut (1967) Alfred Hitchcock odgovorio je na konstataciju kolege filmaša Françoisa Truffauta – da su određeni dijelovi prerade daleko bolji – ovako: „Recimo da je prva verzija djelo talentirana amatera, a druga je djelo profesionalca.“

TRUFFAUT: Čovjek koji je previše znao Vaš je najveći britanski uspjeh i mislim da je doživio velik uspjeh i u Americi. U originalnoj verziji priča govori o paru britanskih turista koji putuje kroz Švicarsku sa svojom kćeri. Svjedoče ubojstvu Francuza koji im prije smrti otkrije da postoji plan o ubojstvu jednoga stranog diplomata u Londonu. Kako bi osigurali njihovu šutnju, ta grupa špijuna otima njihovu kćer. Par se vraća u London kako bi pronašli otmičare, a majka uspijeva spasiti ambasadorov život netom prije što ga pokušaju ubiti za vrijeme koncerta u Albert Hallu. Film završava tako što policija uspijeva istjerati špijune iz njihova skrovišta i spasiti djevojčicu. U američkoj verziji iz 1956. film započinje prizorom iz Marrākeša, no original započinje u Švicarskoj.

2

HITCHCOCK: Film započinje prizorom u Sankt Moritzu, u Švicarskoj, jer sam tamo proveo medeni mjesec sa suprugom. S našeg prozora vidjelo se klizalište. Palo mi je na pamet da bi film mogli započeti prikazom klizačice kako ucrtava brojeve – osam, šest, nula, dva – na klizalištu. Naravno, špijunski kôd, ali odustao sam od te ideje.

TRUFFAUT: Jer niste mogli uloviti takvu snimku?

HITCHCOCK: Ne. Naprosto se nije uklapalo u priču. Ali htio sam reći da je od samog početka taj kontrast između snježnih Alpa i zgusnutih ulica Londona odlučujući faktor. Vizualni koncept morao se utjeloviti na filmu.

3

SNIMANJE ČOVJEKA KOJI JE PREVIŠE ZNAO

Razni članovi filmske ekipe govore o stvaranju Hitchcockove prerade 1956.

Redatelj Guillermo del Toro uspoređivanje ranije, britanske verzije Čovjeka koji je previše znao s njegovom kasnijom, američkom verzijom, vidi kao „uspoređivanje minijature, jednog Vermeera – nenametljiv, prelijep u vlastitoj mirnoći i raspodjeli svih umjetničkih gesta – s muralom ili plakatom, vrlo napadnim, velikim plakatom nasred jako napučene avenije.“ Del Toro zaključuje: „U ovom slučaju preferiram Vermeera.“ — Abbey Lustgarten,10 stvari koje sam naučila: Čovjek koji je previše znao.

ILUSTRIRANI ALFRED HITCHCOCK

U srpnju 1972. u CBS-ovoj emisiji Camera Three emitirana su dva 30-minutna intervjua s Alfredom Hitchcockom pod naslovom Ilustrirani Alfred Hitchcock, a vodili su ih Pia Lindström i William K. Everson. Intervjui su uključivali i snimke iz raznih Hitchcockovih filmova.

4

Evo nekoliko fotografija snimljenih „iza scene“ za vrijeme snimanja Hitchcockova Čovjeka koji je previše znao. Fotograf: Ken Lobben. Omogućili: John Kobal Foundation.

Preveo: Borna Karanušić

Leave a Reply

Your email address will not be published.